U velikom poslu šverca cigareta učestvovalo oko četiri hiljade građana

U velikom državnom poslu šverca cigareta kroz Crnu Goru od prve polovine devedesetih godina do početka dvijehiljaditih, učestovalo je oko četiri hiljade crnogorskih građana.

Od visoke politike do korumpiranih policajaca i distributera, od kojih do sada niko nije za to odgovarao, i neko kao da se trudi da to sve ode u zaborav.

Dobro obaviješteni sagovornik Portala RTCG kaže da je taj posao prekinut tek pod pritiskom Evropske unije koja je bila direktno oštećena za preko deset milijardi eura.

On podsjeća da su tadašnje crnogorske vlasti direktno ili indirektno sarađivale sa italijasnkim mafijaškim organizacijama Kamora iz Napulja, Tarda iz Kalabrije, i po svemu najjačom Sakra korone unitom, ili u slobodnom prevodu Udruženje sveta kruna, koje su činili mafijaški klanovi iz Bara, Barija, Brindizija i Pulje.

Prema njegovim riječima ovi mafijaški klanovi su se vrlo često borili za prevlast u tom poslu koji je nosio veliku novčanu dobit.

„Tako je, na primjer, Sakra korone unita protjerala iz Zelinike kod Herceg Novog kalabrijsku Tardu, odnosno njihov klan Larasepta. Njih je lično protjerao Frančesko Prudentini, zvani Ćićo Kesa koji je u Crnoj Gori predvodio Sakra koronu unitu. On je bio glavna veza Italijanima sa crnogorskim vlastima. Ćićo Kesa je bio poznat po tome što je mnogim državnicima u Crnoj Gori poklanjao skupe satove“ – priča naš izvor.

Mafijaškim organizacijama iz Italije glavnu logostiku u Crnoj Gori u poslu sa cigaretama pružalo je preduzeće Admiral iz Herceg Novog, koje je imalo monopol na prodaju goriva italijanskim gliserima.

„Vlasnik ovog preduzeća bio je ustvari samo izvršilac posla i radio je direktno za jednog vrlo poznatog državljanina Crne Gore. Za skladištenje cigareta u Crnoj Gori korišćeni su objekti Zertatransa“ – kaže naš sagovornik.

U posao tranzita cigareta preko Crne Gore bila je uključena i firma „Karo“, prijavljena na adresi ulica „Rada Končara“ broj 65, u Beogradu.

„Ova firma je bila zadužena da uvozi cigarete iz Bugarske, iz Dimitrovgrada. Tamo su imali jako dobru logistiku, tako da su šlepere smještali u bescarinsku zonu, gdje cigarete ne bi podlijegale carinjenju. Cigarete su prebacivane do Srbije, a zatim u Crnu Goru. Njihovo odredište u našoj državi je bila Zelenika, odnosno skladište „Zetatransa“ u carinskom terminalu u Zelenici. Neocarinjene cigarete su prebacivane u glisere, da bi nastavljele put prema Italiji“ – kaže naš izvor.

Portal RTCG je ranije pisao o kakvim razmjerama šverca se radilo, kao i da o tome najbolje svjedoči dokumentarni film koji je snimila britanska obavještajna služba MI 6.

U tom filmu se govori o najvećim ilegalnim fabrikama duvana u Bugarskoj, Rumuniji, Ukrajini, Moldaviji, Rusiji. U tim fabrikama kontejner cigareta šverceri nabavljaju po cijeni od svega dvjesta hiljada eura, dok na tržištu Velike Britanije dostizao cijenu od dva miliona.

Prema procjenama njemačkih istražitelja, najveći šverc duvana preko Crne Gore odvijao se od 1993. do 2001. godine.

Za to vrijeme u Crnu Goru je, prema riječima našeg sagovornika, ušlo deset hiljada šlepera sa cigarama, koje su kasnije iz naše države nastavljale put prema zemljama Evropske unije.

Naravno, ne računajući pri tome šverc cigareta avionskim putem, preko aerodroma u Podgorici. Preko ovog aerodroma je samo registrovanih i zabilježenih bilo 433 kargo leta.

„Korišteni su avioni „Iljušin 76“, kao i „Antonov 12“ i „Antonov 124““ – priča naš sagovornik.

On kaže da su ovi avioni stizali iz Ukrajine, Češke, Bugarske, Rumunije i Rusije. „Iljušin 76“ nosio je u jednom letu četrdeset tona cigareta, „Antonov 12“ sedam tona, dok je avion „Antonov 124“ u jednoj turi nosio čak sto pedeset tona cigara.

Sagovonik našeg portala tvrdi da je posao šverca cigareta preko Crne Gore, bio najveći posao koji je italijanska mafija odradila u posljednjih trideset godina.

„Ako je razlika u nabavnoj i prodajnoj cijeni jedne kutije ’marlbora’ bila samo dva dolara, organizatori šverca su samo na jednom kamionu, zarađivali milion i po dolara. Razlika je, međutim, bila mnogo veća. Tako je, na primjer, ’marlboro’ u Velikoj Britaniji prodavan u to vrijeme za šest eura i osamdeset centi, dok mu je nabavna cijena kod švercera bila svega pedeset centi. Sada možete da steknete predstavu o tome kakve su razmjere toga šverca bile“ – podsjeća ovaj sagovornik.

Italijanskih mafijaša koji su, nalazeći utočište u Crnoj Gori, učestvovali u švecu cigara, bilo je oko četiristo.

U tadašnjim operativnim podacima ostala su zabilježena i sva imena devedeset članova posada italijanskih glisera, koji su prevozili cigarete preko mora iz crnogorske luke Zelenika, i još stotinu dvadeset koji su na tom poslu radili iz Bara.

Jedan gliser je mogao da primi od dvije i po do četiri tone cigareta. Gliseri su se kretali isključivo noću, dok su preko dana bili nesmetano usidreni u crnogorskim lukama Tivat, Zelenika, Kotor i Bar. Vožnja od Crne Gore do Barija ili Brindizija, gdje su cigarete preuzimane, trajala je svega četiri sata.

Sagovornik Portala RTCG koji je istraživao šverc u tom periodu tvrdi i da je u tih desetak godina preko Crne Gore ukupno prošvercovano cigareta u vrijednosti od oko jedanaest milijardi eura, od čega je tri milijarde pripalo mafiji.

Koliko je novca pripalo crnogorskim državljanima i kome, u piramidi od vrha do dna, do danas je tajna. Mediji su u to vrijeme bili potpuno zatvoreni za ovu temu, osim dnevnog lista „Dan“ koji je prenosio tekstove o tome iz hrvatskog „Nacionala“.

Poznato je kako se to na kraju završilo najprije ubistvom vlasnika i urednika „Dana“ Duška Jovanovića, koje je još nerasvijetljeno, a nešto kasnije i likvidacijom urednika „Nacionala“ Iva Pukanića.

„U Crnoj Gori u međuvremenu su stasale generacije koje o tome ne znaju skoro ništa, i zbog toga ima smisla ponavljati s vremena na vrijeme ovu priču. Da se ne zaboravi, jer u udžbenicima je sigurno još dugo neće biti. A treba da je bude, i kada se radi o tom velikom švercerskom poslu koji je predstavljao državni projekat, kao i o ubistvima koja su ga pratila“ – kaže sagovornik našeg portala.