U TRAGANJU ZA KULTUROM

Piše: SIBIN

Francuska je – iznijansirani racio, Njemačka – volja za volju, Italija – religija i estetika, Španija – muzika i strast verbalnog.

Ima nečeg nemogućeg u činjenici da je Rable, dakle, Francuz, jer je onako genijalna raspuštenost, haos i grotesknost, nešto, ipak, bliže Špancima, dok Francuze ne možemo odvojiti od – diskursa

Akademije. I, dakako, preuzete uloge da njima pripada vodeća uloga u lavirintima literature, da se prema njima mjere dostignuća, u čemu ima istine.
Moderno i analitičko, strukturalno i preokretljivo, to pripada Francuzima, elegancija i preciznost, egzaktnost i osjetljvost u fragmentu kojim barata Bart.

Suprotno od toga, Njemac je usijanost, istrajnost, probojnost i, prije svega: nekalkulantnost. Primjer Niče: filozof koji je „dinamit,“ ali po obrazovanju klasik, filolog, stilista, kometa koja je niotkuda pala; njegovi uvidi su tako rezoviti i dalekovidi, da nema kutka u kojeg nije radikalno upao. Na ličnom primjeru, pošto je iživio nihilizam kao postromantizam i dekadentnu fazu, prepoznao je dolazeće doba zalaska Evrope, koja će postati artefakt, jedna nostalgija, možda metafora, ono, što, uglavnom, izumire. Jer, od visoke kulture sada je ostalo samo to: da li se može prilagoditi masovnoj percepciji koja počiva na pravilima tržišta?

Tim prije, pozni Fuko, odani ničeanac, uviđa da je neophodan povratak Grcima, da je u tome odnosu – „tehnologija sopstva“ moguća.

Ovo zapisujem pošto je otišao pisac Goran Petrović, čiji način rada ostaje rijetkost na Balkanu, gdje sve radimo sa vrlo malo studioznosti, nedostaje nam poštovanja prema materiji, sve bi da zbrzamo, nemamo izgrađen odnos prema kulturi koja radi polako, postepeno, temeljno, za one koji dolaze, vođenja, prije svega, savješću i odgovornošću, naročito je to znao ovaj romanopisac čije će životno djelo ugledati svjetlost ovoga svijeta pošto on ugleda istinu svjetlosti.

S njim, Goranom Petrovićem, ko zna odlazi li tip pisca koji najbolji dio života radi na jednom djelu, tiho, poput onoga koji savladavši zanat, ima vremena koje je, prustovski rečeno, konačno pronašao.

Zbogom, do sledećeg čitanja!

(Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrikama „Drugi pišu“ i „Kolumne“ nisu nužno i stavovi redakcije portala „Borba“)