Crna Gora je država gdje se svako malo narod svađa, nekad zbog trivijalnih tema, a nekada zbog ekonomskih. Poslednjih dana smo svjedočili novim pokušajima pojedinaca iz bivšeg vladajućeg režima da još jednom „zapale“ atmosferu potezanjem jedne od nažalost omiljenih tema – zastave.
Ovoga puta nijesu problem bile boje ili grb, već lokacija zastave. Prije tri dana predsjednik Skupštine Crne Gore Andrija Mandić je saopštio da je uokvirena zastava koja je stajala u holu Skupštine odnijeta u njegov Kabinet.
Riječ je prvoj zastavi koja se 2004. godine, nakon usvajanja Zakona o nacionalnim simbolima, zavijorila na zgradi Skupštine.
Odlukom tadašnjeg šefa parlamenta Ranka Krivokapića, nakon skidanja s jarbola, uramljena je i stavljena u hol.
Na njeno mjesto je postavljena slike proslavljenog slikara Petra Lubarde.
Sve to je razjarilo patriote iz redova opozicije, pogotovo one iz Socijaldemokrata.
Uklanjanje crnogorske zastave iz hola Skupštine direktan je udar na dostojanstvo Crne Gore, ocijenio je Branislav Nenezić iz SD-a.
Ta stranka je zatražila i hitnu sjednicu kolegijuma kako bi se to pitanje odmah riješilo.
Ukoliko se zastava ne vrati na svoje mjesto, ozbiljno ćemo razmotriti sve opcije, uključujući i to da se nijedna sjednica neće moći održati. Ako je i od Andrije Mandića, mnogo je, poručio je izrevoltirani Nenezić.
Prekjuče je ispred Skupštine održan čak i protest sa kojeg je poručeno da zahtijevaju da se zastave vrate na staro mjesto.
Povremeno guranje u prvi plan zastava i povezivanje lokacije zastave sa dostojanstvom države nije ništa novo za sadašnju opoziciju.
Podsjećanja radi, oni su sredinom februara išli tako daleko da su podnijeli Specijalnom državnom tužilaštvu krivičnu prijavu protiv Andrije Mandića zbog sumnje da je počinio krivično djelo zloupotreba službenog položaja, jer je u njegovom kabinetu i trobojka.
Inače, crnogorski Zakon o državnim simbolima ne zabranjuje isticanje zastava drugih država u kabinetima zvaničnika Crne Gore. Dodatno, u članu 10 Ustava, piše da je „u Crnoj Gori slobodno sve što Ustavom i zakonom nije zabranjeno“.
Neneziću i patriotskoj družini ne smetaju albanske zastave, ali se osjete ugroženo kada vide trobojku ili premještanje crnogorske zastave sa jedne lokacije na drugu.
Ukoliko im je zastava ostala jedino „oružje“ u namjeri da se ponovo dokopaju vlasti, onda je cijeli procrnogorski „patriotski blok“ zreo za ozbiljne reforme.
Razumljiva je indisponiranost opozicije, jer četiri godine gledaju kako se crnogorsko društvo i država polako reformišu u demokratiju.
Prošlo je vrijeme kada je sve ono što se ne sviđa DPS-u i njihovim satelitima bilo nepoželjno i zabranjeno, pa čak iako je formalno-pravno bilo dopušteno. Zbog toga, političku nemoć koju sada osjećaju pokušavaju da pretvore u snagu plasirajući teme kojima žele da kreiraju atmosferu ugroženosti države, odnosno njenih institucija, kako bi se na taj način približili krajnjem cilju – povratku na vlast i starom načinu vladanja.