Piše: Slavica Ilinčić, direktorica NB ,,Radosav Ljumović” i bivsa direktorica direktorata za osnovno obrazovanje
Razrješenje direktorke podgoričke gimnazije Biljane Vučurović pokazalo je nekoliko stvari.
1. Stanje u Ministarstvu prosvjete je nepromijenjeno, na odluke utiču ljudi koji nikako ne bi smjeli biti dovedeni u situaciju da se za bilo šta pitaju jer su recidivi režima koji je do 2020.godine samo urušavao sistem obrazovanja. Dovoljno je samo podsjetiti da je za Šehovićevog zemana direktorka Direktorata za visoko obrazovanje bila gospođa koja je na toj važnoj poziciji maltene odradila pripravnički. Uporedi li se njena kompetentnost s kompetencijama Gorana Danilovića, jasno se vidi politička pozadina njegove smjene. O Biljani Vučurović da ne govorimo. Nema tog suda koji će njeno razrješenje proglasiti zakonitim.
Još jedna bolna tačka sistema je nesrećna Prosvjetna inspekcija, ta višedecenijska „babaroga“ za strašenje zaposlenih u prosvjeti, na čelu sa glavnom inspektorkom Lucijom Adžić. Mnogi direktori iz Nikšića, Podgorice, Pljevalja, Berana, Rožaja… Žalili su mi se da ih inspektori pritiskaju, prijete, uslovljavaju. Na primjer, u RC „Podgorica“ inspekcija je u jednom periodu dolazila svake sedmice, vršeći tako pritisak na direktoricu i ometajući njen rad.
Zadatak tadašnjeg ministra, pored ostalih, bio je i da to spriječi, ali veseli Vojinović pet para nije davao. Bio je zauzet namještanjem depees kadrova.
Nažalost, malo se šta promijenilo.
Neposredno pred moju smjenu u Ministarstvu, ostavila sam veselom Vojinoviću dokumentaciju koja je dokazivala da je jedan direktor na platnom spisku imao učiteljicu koja je preko pet godina tada živjela u Americi. Znači, pet godina je primala platu, a bila hiljadama kilometara daleko. Taj direktor tada nije smijenjen, a nisam čula ni da ga je sadašnja ministarka smijenila.
2. Dalje, iza razrješenja Biljane Vučurović i protesta nazovistudenata stoji ista partijska formacija. Da nije tako, valjda bi se Lucija Adžić sjetila da provjeri da li je Čečović, na primjer, imao licencu kad je došao u Gimnaziju, tj.kad ga je zaposlila prethodna direktorica.
Ili bi se ministarka osvrnula na katastrofalno odrađen posao „komisije“ Zavoda za školstvo prilikom obilaska Gimnazije, zbog čega je na sjednici Vlade trebalo da zatraži smjenu direktorice Zavoda, Rabe Hodžić.
3. Dalje, izmjene zakona o obrazovanju nedavno usvojene nisu suštinski promijenile ništa jer je ono što u njima ne valja ostalo isto.
4. Takođe, ni reforma o kojoj snovide ovi iz Ministarstva ne obećava ništa dobro. Samo se gleda čiji će se model kopirati i kakva će biti „šminka“ jer da je nekom bilo stalo do suštinske reforme, drugačije bi se radilo. Prvo bi se „reformisalo“ Ministarstvo, pa Zavod za školstvo, pa Ispitni centar i Centar za stručno obrazovanje.
5. Moram još napomenuti da ovaj put nećemo sjedjeti skrštenih ruku i samo gledati kako nam nova reforma odnosi iz programa srpske pisce, istoriju i kulturu. Ovaj put će morati da bude drugačije.
(Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrikama „Drugi pišu“ i „Kolumne“ nisu nužno i stavovi redakcije portala „Borba“)
Ako želiš da uništiš neko društvo, uništi mu prosvjetu. E to se dešava nama, pa se pitam može li niže. U osnovnoškolskim programima nema Branka Radićevića, Zmaja, Vuka… Narodna književnost je na minimumu. Više se ne uči amanet Jevrosime majke ,,bolje ti je izgubiti glavu, nego svoju ogriješit dušu“, jer to je, zamislite, arhaično. Naša djeca sada se edukuju ,,Hari Poterom“, ,,Ratom svjetova“, slave Noć vještica, prosvjetare edukuju nevladine organizacije infiltrirane u Ministarstvo…