U MENTALITETU ŠPIJUNAŽA
Piše Bećir Vuković
Pričali su stari ljudi, uz Švabu, u cijelom srezu, na prste jedne ruke moglo se izbrojati koji nijesu bili špijuni. Nije se preko planine moglo prenijeti kilo duvana. Rođak je špijunirao rođaka, bližnji bližnjega. Nijesu smjeli kročiti preko glavice. Sinovac je špijao strica. Teži su bili špijuni i od nemaštine.
Postoje porodice kojima je špijunaža u tragu. Na svakom kantaru špijun je gori i od izdajnika…
Na Cetinju, Talijani nisu znali šta da rade sa tolikim špijunima. Radili su džabe, na mobu. Ovu priču znaju svi evo vijek se navršava…
Imaju nekolike priče o izdajama komita. Kum izdao kuma za guku kačamaka. Po kačamaku prosuo kumovsku krv. Jedan je za ovcu izdao one koji su se krili u gredama.
Nigdje se komunizam nije zabusao kao u Crnoj Gori. Mentalitet Crnogoraca bio je najplodnije tlo za komunizam. Što je krš za kozu, to je komunizam za Crnogorce. I ovovremene crnogorske partije, pune su skubina komunističkih. Niko ga ne pita, ali on pripomene da ima uokvirenu spomenicu na zidu. Kao, opomene. Ko zna, dosta mu je rekao…
Šta je tek bilo u doba Informbiroa. Ko je koga špijao. Žene su špijale muževe. Ko je za koga jemčio. Moj đed je jemčio za komšiju da nije za Rusiju. Nikad nijesam razumio što je to đedu trebalo. Moro sam, ko paščad grinuli na čoeka. A grinuli su radi nečega drugog a ne radi Rusa. To je ono vrijeme kad su ćerali jedan drugog. Sad više ne ćerate nas, no jedan drugoga, u brk je đed rekao šefu udbe za sjever. Đed je bio među trojicom koji je glasao u ćoravu kutiju. Dok je mrklo cipcijeli srez je znao. Danas, mnogi njihovi potomci, zaobilaze priču o crnoj kutiji…
Ako si uoči Božića prislonio badnjak uz kuću, poslije sat vremena znala je udba. Ili koje su žene na groblju palile svijeće za zadušnice. Palile su svijeće i onima koji su odtupili na zli put, ta to se znalo. I babe su privodili. I đedove su zatvarali ako je leleknuo sina jedinca koji se nije vratio sa zlog puta…
Špijun je na sahranama striktno pratio lelekače, tužbalice, govornike. Špijun čitavu noć dvori mrca. A umrli nije mu ništa. Samo isprijeka šetkoli ispod streva, oko grupica ljudi. Odeš da pišaš iza naviljka, a špijun tamo čuči. Mrš otole pogani….
Hoće li se ikad otvoriti beznađe i bestiđe Crne Gore, hoće se otvoriti dosijei. Otvaranje dosijea pomoglo bi istoriji, sociologiji, psihologiji, pomoglo opštoj moralnoj slici o Crnogorcima.
Sad hapse ruske špijune koji su radili u državnim službama. Ima li tu išta novo. Ima za avetne.
Dok su iz državnih službi špijali za Ruse, dotle su iste službe smišljale takozvani državni udar. Sad je neko treći pokucao na vrata službi punih špijuna. Kuc, kuc…