U hramu Hristovog Vaskrsenja: Predstavljena knjiga ,,Vila sa Čakora”posvećena mučeničkom stradanju devetnaestogodišnje Branke Đukić!

U utorak 6. septembra 2022. godine sa početkom  u kripti Sabornog hrama Hristovog Vaskrsenja u Podgorici održano je predstavljanje knjige ,,Vila sa Čakora” autorke Nede Đukić – Borojević posvećene mučeničkom stradanju devetnaestogodišnje djevojke Branke Đukić koju su na Čakoru 2. septembra 1975. godine svirepo ubila dvojica Albanaca sa Kosmeta, pokušavajući neuspješno da je siluju.

Na ovoj večeri govorili su protojerej mr Predrag Šćepanović, arhijerejski namjesnik podgoričko-danilovgradski, prof. dr Slavoljub Đukić, mr Slobodan Čurović Apis, Žarko Bojić kao i autorka knjige Neda Đukić Borojević.

U programu večeri učestvovali su guslari Maksim Vojvodić i Siniša Petrić i etno pojac Rosa Džudović sa unukom Nastasjom Spalević, zatim pjesnici Milovan Mišo Kuburović i Branko Bato Krković, dok je program vodio novinar i publicista Miljan Živković.

Nakon uvoda moderatora ove večeri Miljana Živkovića, svima sabranima obratio se protojerej mr Predrag Šćepanović.

Otac Predrag je akcentovao u uvodnom dijelu obraćanja blagost ljudi sa iz krajeva Velike i Čakora živjeći blagošću za čast i obraz:

,,Velika i Čakor su zimi surovi, ali upravo ta surovost je rodila u ljudima onaj kontrast, onu blagost kojom su ljudi živjeli za čast i obraz”.

On je naglasio da koliko god se činilo da živimo u vremenima u kojima fali ljudskosti Bog nam tada pošalje primjere česnih i svetih djevojaka poput Jaglike Adžić, Milice Kostić, Branke Đukić da svojom mladalačkom čednošću i ljepotom ispišu zlatne primjere junaštva. čistote i čestitosti:

,,Duboko sam potrešen da jedna žena daleko od svojih predaka Đukića – Vasojevića, a od Vasojevićkog soja u svojoj duši našla mjesto da isplače i oplače ovu strašnu čakorsku tragediju. U ovome Hramu se nalazi freska Jaglike Adžić koja je 1943. godine za vrijeme velikog pokolja u Pivi, skočila u vatru da bi sačuvala svoju čast. Pa kada se nekad razočaramo da u vremenima u kojima živimo fali upravo ljudskosti, eto Bog pošalje jednu Jagliku Adžić, Milicu Kostić, jednu Branku Đukić da svojom mladalačkom čednošću i ljepotom ispišu svijetle i svete tradicije istorije prošloga vijeka”.

,,Pozavidjeli su oni koji su se zlu zakleli ljepoti i čednosti Branke Đukić, ali je odvažna Vasojevka, hrabra, stala u red onih velikih majki i junaka iz svekolikog roda Srpskog i ona je otišla u nezaborav i legendu. Njena krv i danas je na Čakoru, a iz njene krvi niče najljepše cvijeće, a u onim krošnjama čakorskog drveća huči njena neutješna duša, zato što je veo zaborava bio polako pao na nju”. – besjedio je prota Predrag.

On je izrazio veliku radost što se predstavljanje ove knjige dešava upravo pred napismenijim grobom u Crnoj Gori nakon Svetog Petra Cetinjskog, pred grobom svetopočivšeg Mitropolita Amfilohija:

,,Drago mi je što smo večeras ovdje, pred grobom najpismenijim u Crnoj Gori poslije Svetog Petra Cetinjskog, a to je grob svetopočivšeg Mitropolita Amfilohija koji je upravo posljednju ovozemaljsku službu služio na Čakoru i znam i osjećam da se njegova duša raduje što Rade i Branka Đukić svečano posthumno ulaze u ovaj Hram Vaskrsenja da iz njega više nikada ne izađu”.

,,Ono što je napisala autorka Neda Đukić-Borojević zaista se čita u jednome dahu i te scene iz knjige ostaju u čovjeku za čitav život. Poput Emira Kusturice, Nikite Mihalkovog, Neda Đukić-Borojević je rekonstruisala ovaj događaj kroz istinite fragmente napravivši jednu dramu, a najveću dramu čini upravo – život”. – podvukao je prota Predrag.

On je istakao ovom prilikom da se ovom knjigom još jednom stavlja reflektor na svjetlost i na savjest da se ime ove mučenice djevojke Branke Đukić i herojski podvig njenog oca Rada Đukića u bjelopoljskom Sudu nikad ne zaboravi:

,,Večeras sam po malo tužan i sjetan, a više radostan kao sveštenik što se ime ove svete mučenice Branke Đukić ne zaboravlja. Radostan sam što je Neda podigla jedan predivan spomenik Brankinoj mladosti i ljepoti. Daj Bože da ovakve knjige nema potrebe da se više pišu u srpskom narodu. Ovom knjigom se još jednom stavlja reflektor na svjetlost i na savjest da se ime ove mučenice djevojke Branke Đukić i herojski podvig njenog oca Rada Đukića u bjelopoljskom Sudu nikad ne zaboravi”.

Prota Predrag je podsjetio da ono što je Branka uradila, a kasnije njen otac, hoće pretrajati i ovo naše vrijeme:

,,Radu Đukiću je nasušni hljeb bio da osveti svoju ćerku mezimicu koja je na pravdi Boga vraćajući se iz Peći da obraduje svoje roditelje zauvijek ostala da u onim prelijepim gorama podno Čakora priča priču o svetaštvu, mučeništvu, junaštvu, jer, ono što je ona uradila i kasnije njen otac pretrajaće ovo naše vrijeme, pretrajaće i mene i vas i ostaće da se priča i propovijeda”.

,,Neka Gospod njenu rajsku dušu uvede u anđelske predjele, ona je sigurno tamo, ona nas večeras gleda, a ja joj kao sveštenik na ovome Hramu večeras kažem: Dobrodošla Branka, daj Bože da se tvoja sudbina nikad i nikome ne ponovi, sli i daj Bože da se nikada tvoja mučenička krv i tvoja žrtva da sačuvaš čednost ono što je za djevojku i ženu najsvetije nikad ne zaboravi! Neka Gospod podari milost i mir njenom ocu Radu, onome Vasojeviću koji je učinio ono što je morao da učini i neka njihove duše nađu mira i spokoja u Carstvu Nebeskom”. – poželio je naposlijetku protojerej mr Predrag Šćepanović.

Nakon nadahnutog uvodnog slova protojereja Predraga Šćepanovića moderator je najavio nastup višenagrađivanog narodnog guslara Maksima Vojvodića koji je guslao pjesmu ,,Mramor na Čakoru” pjesnika Radovana Bečirovića – Trebješkog, koji je pjesmu posvetio upravo svetom mučeništvu Branke Đukić.

Nakon zapaženog nastupa narodnog guslara Maksima Vojvodića, riječ je uzeo prof. dr Slavoljub Đukić kojem je Brankin otac Rade Đukić bio rođeni stric, sa čijom je porodicom, rođacima živio u selu Meteh kod Plava.

On je ovom prilikom detaljno opisao kako se sve odigralo, naročito sa strane događaja Brankinog oca Rada Đukića, koji je gospodinu Slavoljubu Đukiću sve podrobno prenio i ispričao.

,,Kad sam saznao da me je Branka dozivala u pomoć a ja je nisam čuo, to me je slomilo. Morao sam tako da postupim. Nijesam smio da čekam. Pitanje je da či bih ja živ dočekao da ubica izađe iz zatvora. Muške đece nemam, p nema ko da me odmijeni. Tako je sve palo na moju glavu, a ja sam se svoje glave nanosio pa činite sad sa njom što vam je milo”. – reče Rade Đukić isledniku, a objavi Ilustrovavna Politika 16. decembra 1975. godine”. – citirao je prof. dr Slavoljub Đukić riječi Brankinog oca Rada Đukića.

Gospodin Đukić je ukazao na činjenicu da su višedecenijska prosijana pripovijedanja i pisanja o Branki i njenom ocu Radu zajednički ih uzdigli na nivo legende:

,,U proteklih četrdeset sedam godina mnogo se pisalo stihom i prozom, a i usmeno pripovijedalo o Brankinom stradanju koja je pomenutog stravičnog dana izabrala smrt zarad očuvanja djevojačke časti, a pisalo se i uporedo o viteškoj osveti svoje ćerke Rada Đukića na kraju suđenja. Ta i takva pisanja i propovijedanja promovisale su Branku u Čakorsku heroinu, a njenog oca Rada u čestitog osvetnika, a Branku i Rada zajedno uzdigla na nivo zajedničke legende koja traje i stalno se dopunjava”.

,,Nedina knjiga je do sada prvi i najobuhvatniji pisani trag Brankinog neprebola i nezaborava. Poruka knjige ,,Vila sa Čakora” a nadam se i svih nas ovdje jeste da se nasilje i zločin strave i užasa koji se dogodio Branki Radevoj na Čakoru nikada ne zaboravi i da se nikada i nigdje nikom ne dogodi bez obzira na boju kože, na nacionalno opredijeljenje ili na vjeroispovijest. Jer život je prirodna pojava i Božiji dar i niko nema pravo da ga oduzima ikome”. – poručio je prof. dr Svetislav Đukić.

Nakon vrijednog i dirljivog obraćanja prof. dr Svetislava Đukića, svima sabranima se obratio magistar književnosti Slobodan Čurović – Apis.

On je zaključio da svaki čovjek ako kani biti čovjekom mora ostati užasnut pred tragikom Brankine sudbine:

,,Autorka je koristeći mnoštvo izvora, svjedočenja i sjećanja napisala ubjedljivu i vjerodostojnu knjigu koja se ne završava samo tuga putuje i vraća se nemilo. Svaki čovjek ostaje užasnut pred tragikom Brankine sudbine preneraženi sa pitanjem: Koja je to monstruoznost da oduzme mladi tek započeti život? Šta je to u svijesti tako bolesno”.

Gospodin Đukić je ukazao na činjenicu da je čitaoce knjige autorka zapravo vratila i dočarala nam svojevrsnu antičku dramu:

,,Neda Đukić Borojević nas je vratila i dočarala nam svojevrsnu antičku dramu, borbu za život pred zvijerima gdje para nebo njen glas. Trenutak kada njen otac Rade pronalazi mrtvu svoju miljenicu kako je to plastično dočarala u ovoj knjizi autorka je nešto što steže srce i traži suzu u ovoj knjizi suzavici. Ona je u ovoj knjizi spomenula do sada mnoštvo nepoznatih činjenica vezanih za sami tok suđenja i osvetnički čin Rada Đukića koji će za sva vremena ostati primjer ponosnog i plemenitog oca uspješno oslikavši njegovu tugu, lom, bol koji ga razdire zbog gubitka njegove miljenice”.

,,Branka Đukić je položila najtežu, najviteškiju, najvažniju maturu, maturu etičnosti i otrgnula se u nebno tamo gdje se horovi angela tiće jer drugačije se na Nebo računa nego što na zemlju mi računamo, nije ona istrgnuta iz naših sjećanja, ljepota se nikada ne može ubiti. Spavaj Branka nezaboravu!” – poručio je mr Slobodan Čurović – Apis.

Naposlijetku svima sabranima obratila se autorka knjige ,,Vila sa Čakora” Neda Đukić Borojević.

,,I ako nam se ponekad čini da su čudni putevi Gospodnji i Božije promisli, treba ih slijediti, istrajan i uporan biti da bi stigli tamo gdje želimo i da bi mogli ostvariti ono ka čemu težimo. Kod Gospoda ništa nema bez razloga. A bez muke nema ni nauke, niti se pjesma bez muke ispjevala niti se sablja iskovala. Isto tako da se jedno dobro dijelo napiše, djelo koje će ostati pokoljenjima, mora se uložiti dosta truda i mora se imati dosta prijatelja, a ja sam srećna žena jer imam veoma dosta prijatelja bez kojih ja ne bih mogla ništa”. – rekla je autorka knjige.

Ona je istakla da predstavljanje knjige u kripti Sabornog hrama u Podgorici predstavlja nešto što se ispisuje zlatnim slovima u njenoj biografiji:

,,Hvala Gospodu Bogu i hvala vama što ste došli da podijelimo radost i što mi je ukazana čast da se ova moja knjiga promoviše u ovako veličanstvenom Hramu Hristovog Vaskrsenja u Podgorici. Biće to zlatnim slovima upisano u moju biografiju”.

,,Čuli ste slovljenje mudrih ljudi o ovoj knjizi, a meni ostaje samo da im se zahvalim, ne samo njima već mnogima čiji su stihovi zastupljeni u ovoj knjizi. Hvala svima koji su sa mnom klesali ovaj ukoričeni spomenik tragično postradalih odivi iz Vasojevića – Branki Radevoj Đukić. Nikoga ne bih ovom prilikom posebno isticala jer su imena svih čestitih ljudi koji su pomogli skućena i ovjekovječena između korica ove tugovanke. Slava našoj mučenici a vi zdravo i veseli bili!” – poručila je gospođa Neda Đukić Borojević.