U BEOGRAD OTAC DOŠAO ZA SINOM

Piše: Bećir Vuković

Najbolji je rodio Najboljeg.

Biblijsko ime Nemanjino je Naaman. I pismo kazuje da je Nemanja srpski Mojsije.

Nemanja je rodio Rastka, a sin sveti Sava rodio je oca svetog Simeona.

Otac je kleknuo pred Sina, i Sin je zamonašio Oca. Tako je i Sin rodio Oca.

A onda su oni rodili sve nas, i krstili, i riješili za sva vremena najtamnije čovjekovo pitanje porijekla.

I da nikad više ne uđemo u opreku ko smo, i otkuda smo. Da nam nikad više tamne bure ne raznose duše. I ne otpadamo jedni od drugih.

Niko nije tako pobedio tijelo svoje poput Nemanje: i dvaput se krštavao, onda i poneo i krunu i oreol.

I kao što je za sinom otišao na Svetu Goru, tako je Stefan Nemanja i u Beograd došao za sinom Savom.

A, to je znak da i mi Srbi do kraja svijeta treba da idemo putem za Ocem i Sinom.

Dospjeli smo u svijet koji uči da je zlo izvor svakog bogatstva, i znao je Nemanja da još jednom valja putovati u Srbiju, deci svojoj.

I došao sam da ukažem na svaku vašu sramotu, i taštinu zemaljsku.

I dođoh opet sa mačem, a Sin moj služi na Vračaru sa krstom, da porazimo svako zlo u vama.

Nimalo nezadocnev, prvi srpski strastotrpac, prvi put dođe na obalu srpske Save ponad brijega Vračara gde mu Sinu pepeo posejaše.

Čada moja ljubljena, više se nećete spoticati Nemanjinom ulicom idući prema Vračaru i Hramu sina moga ljubljenog, svetog Save.

Tako da idete od danas, od Savindana.

Od Savindana 2021, na Savskom trgu, na raskrsnici Nemanjine i Karađorđeve, sa mačem iznad krune, na vječitoj straži biće prvi srpski vojnik Stefan Nemanja..!

I, Ja, Nemanja, razdav sva imanja, dođoh sa očinskim mačem, i očinskim stavom, i očinskim pergamentom sa ćiriličnim pismom – sve u livenom gvožđu..!

I, došao sam ovdje, da se zaista smirim. I ispunih zadnju žudnju duše moje..!

Ostalo mi još samo da se vratim gradu gdje svijeta ugledah.

Ja, Veliki Srpski Župan u Podgoricu sam bio prvopozvan. A, ne germanski soldat kome se onamošnji potomci moji klanjaju i njegovim imenom prljaju ime grada mojega. I obala mojih.

Nikad i nijedna Srpkinja pod Goricom ne rodi takvog sina.

I, tvoja Podgorica čeka da joj se vratiš plemićka glavo.

I ne gubimo nadu da će Bog podariti i ovaj grad pod Goricom kao onaj pod Vračarom, podižući spomenik prvom srpskom Ujedinitelju..!

I, varatio se sa Svete Gore, i vratiće se u Crnu Goru.

I, daće Bog da se odavde i odande nikud više ne vraćam.

I, eto onda spomenika ocu, i spomenika očinstvu vaskolikom srpskom rodu..!