U Aleksandra vjeruje još samo DAN: Varanje javnosti i dodvoravanje tužilaštvu

Dilema da li se svjedok saradnik u „državnom udaru“, Sinđelić zove Saša ili Aleksandar, razriješena je još u aprilu ove godine. Dokumenta su demantovala i crnogorske zvaničnike i tužilaštvo, koji su uporno pokušavali da nam Sašu prodaju kao Aleksandra. Čak su mu i status svjedoka dali na lažno ime. ritisnuti dokazima, odustali su da javnost ubjeđuju u Aleksandra Sinđelića. Čak i režimski mediji, ispod glasa, na najbezbolniji način, preimenovali su Aleksandra u Sašu. Svi osim DAN-a, tačnije rukovodilaca DAN-a. „Nezavisno“ novinarstvo, nema šta. Oni uporno, čak i danas, kada je svima jasno da je ova farsa oko imena provaljena, nastavljaju da svoje čitaoce ubjeđuju da ne vjeruju svojim očima i ušima, nego baš njima. Skrivanjem istine od svojih čitalaca, kojih je iz dana u dan sve manje, nastavljaju da podmeću neistine i varaju, valjda se na taj način dodvoravajući specijalnom tužilaštvu, jer mnogi tragovi njihovih poslova vode upravo tamo. Možda im više i nije do čitalaca, već moraju da se izvršavaju, bez pogovora, nalozi onih koji unazad par godina upravljaju DAN-om. Zato danas DAN i izgleda kao oglasna tabla specijalnog tužilaštva, na čijim stranicama se ispisuje ono što više sebi neće da dozvole ni režimski mediji, a pojedina imena bliska rukovodicima tog tužilaštva, u toj novini ne smiju ni da se pomenu. Jer, nema logike da DAN, bolje zna kako je Sinđeliću ime, od njega samog. Ili, možda do kraja postupka utvrdimo da je možda DAN onaj famozni kum Sinđelića koji ga je krstio u Aleksandra, kako tvrdi Sinđelić, u namo nekoj, i njemu nepoznatoj crkvi. Čak su i ANB portali i novine Sinđeliću vratili pravo ime u svojim izvještajima, osim DAN-a. Ovim tekstom, odnosno, spinovanjem i varanjem javnosti, dotakli su novinarsko dno. I to u momemnu kada od svjedoka saradnika svi dižu ruke, osim DAN-a. Nažalost, od DAN-a su samo ostala ćirilična slova. I ništa više od toga. Gledajući danas naslovnu stranu ovog nekada najtiražnijeg lista, ne mogu da se ne otmem utisku da je mrak ili brak, svejedno, progutao DAN, a po mraku se valjda najbolje bježi od istine.