Tužilaštvo Srbije odgovorilo SDT-u: Katniću, ne obmanjuj javnost, nije tačno da je Velimiroviću iko prijetio u Srbiji!

Povodom odgovora Glavnog specijalnog tužioca Crne Gore, upućenog Tužiocu za organizovani kriminal Mladenu Nenadiću, u kojem je ocijenio da se dostavljanjem službene bilješke o obavještenju prikupljenom od građanina Mirka Velimirovića od 23. 10. 2020. godine, tužilac za organizovani kriminal, ometajući dokazivanje, grubo umiješao u krivični predmet koji se vodi pred nadležnim državnim organima Crne Gore tzv. „državni udar“, a koji je javno objavljen u elektronskim medijima 18. 11. 2020. godine, Tužilaštvo za organizovani kriminal izdaje, sledeće

SAOPŠTENJE:

Tužilaštvo za organizovani kriminal od svog osnivanja ima neposrednu komunikaciju i saradnju, moglo bi se reći na zavidnom nivou sa Specijalnim državnim tužilaštvom Crne Gore.

Takva saradnja je postojala i u konkretnom predmetu i započeta je već sa prvim saznanjima koja su se odnosila na kriminalne aktivnosti koje su, po tadašnjoj procjeni, bile usmjerene na ugrožavanje sigurnosti i bezbjednosti najviših predstavnika državnih organa Crne Gore.

Sva saznanja i informacije kojima je ovo tužilaštvo raspolagalo su podijeljene sa Specijalnim državnim tužilaštvom Crne Gore u vrijeme kada se do njih dolazilo i na način kako je to predviđeno međunarodnim konvencijama o pružanju međunarodne pravne pomoći, pa i Ugovorom o pružanju međunarodne pravne pomoći u krivičnim stvarima između Republike Srbije i Crne Gore.

Specifičnost predmeta međunarodne pravne pomoći je u činjenici da pravosudni organi zamoljene države, u ovom slučaju Republike Srbije (Tužilaštvo za organizovani kriminal), nisu vlasni da samoinicijativno preduzimaju bilo koju radnju u postupku i ne mogu samostalno donositi odluke o tome koga će, da li će i na koje okolnosti saslušati osumnjičenog ili ispitati kao svjedoka, odnosno koje će dokaze prikupljati.

Tokom sprovođenja predistražnog postupka, pa i tokom trajanja istrage, razmjena informacija i dokumenata po zahtjevima za pružanje međunarodne pravne pomoći glavnog specijalnog državnog tužilaštva Crne Gore učinjena je u najmanje sedam navrata 2016., 2017. i 2018. godine. Sve radnje koje su preduzete u ovom periodu od strane Tužilaštva za organizovani kriminal, a u vezi su sa krivičnopravnim događajem koji je bio i još uvijek je kako je to navedeno u pismu glavnog specijalnog tužioca Crne Gore, predmet krivičnog postupka pravosudnih organa Crne Gore obavljene su na osnovu detaljnih zahtjeva Specijalnog državnog tužilaštva Crne Gore za pružanje međunarodne pravne pomoći.

Tužilaštvo za organizovani kriminal je preko uprave Kazneno-popravnog zavoda u Ćupriji primilo zahtjev od strane Mirka Velimirovića „za hitan razgovor sa tužiocem povodom informacija o terorizmu koje su od interesa za bezbjednost zemlje navodeći da su u pitanju životi više ljudi i da je stvar urgentna“.

Kako je Tužilaštvo za organizovani kriminal jedino i isključivo nadležno za vođenje postupka u predmetima terorizma shodno članu 3 stav 1 tačka 1) Zakona o organizaciji i nadležnosti državnih organa u suzbijanju organizovanog kriminala, terorizma i korupcije i imajući u vidu da su predmeti terorizma po svojoj prirodi urgentni, ovo Tužilaštvo je po zahtjevu Velimirovića postupilo u najkraćem roku i od njega je uzeta izjava u vezi sa informacijama koje je naveo u zahtjevu za razgovor.

Izjava je uzeta na način i u postupku predviđenom Zakonikom o krivičnom postupku RS, od strane zamjenika tužioca koji je zadužen za predmete koji se odnose na terorizam, a iz razloga koji su u zahtjevu navedeni nije proizilazilo niti je bilo moguće naslutiti da će se izjava odnositi na postupak koji se vodi u Crnoj Gori ili njegov dio.

Nakon uzete izjave, budući da su se njeni navodi odnosili upravo na postupak koji se vodi pred nadležnim pravosudnim organima Crne Gore, izjava je dana 27. 10. 2020. godine, dostavljena Specijalnom državnom tužilaštvu Crne Gore, kako bi se sa njom upoznali i kako bi preduzeli dalje procesne radnje u skladu sa Zakonikom o krivičnom postupku Crne Gore.

Nadalje, ovo tužilaštvo upravo imajući u vidu da je drugostepeni postupak pred pravosudnim organima u Crnoj Gori u toku (o čemu saznanja ima isključivo iz medija) nije vršilo provjeru navoda izjave i nije ni ovlašćeno da cijeni da li je i u kojoj mjeri ta izjava koja je data ovom tužilaštvu identična ili različita u odnosu na izjavu koja je data pred nadležnim pravosudnim organima Crne Gore, jer u skladu sa pravilima međunarodne pravne pomoći, nijedna dokazna radnja ne može i ne smije biti preduzeta ukoliko ne postoji zahtjev za pružanje međunarodne pravne pomoći.

Tužilaštvo za organizovani kriminal protiv Mirka Velimirovića ne vodi krivični postupak, a jedina informacija kojom raspolažemo je da se on u trenutku podnošenja svog zahtjeva za razgovor sa tužiocem nalazio na izdržavanju kazne u KPZ u Ćupriji.

Zanimljivo je da je odgovor glavnog specijalnog tužioca Crne Gore, dostavljen Tužilaštvu za organizovani kriminal mejlom od 17. 11. 2020, dakle tek nakon proteka 20 dana od dostavljanja izjave i saznanja za njenu sadržinu, da bi se tek u odgovoru postavljalo pitanje o tome zašto Mirko Velimirović nije saslušan na okolnosti pritisaka koje je naveo u svojoj izjavi, iako je glavnom specijalnom tužiocu Crne Gore, itekako poznato da to nije moguće bez dostavljanja zamolnice, jer bi svako drugačije postupanje bilo nezakonito i protivno pravilima međunarodnog prava, te bi po tumačenju glavnog specijalnog tužioca moglo da se smatra potencijalnim „grubim miješanjem“ u postupak.

Tužilaštvo za organizovani kriminal Republike Srbije, do dostavljanja odgovora glavnog specijalnog tužioca, nema nikakvih saznanja o tome da li je i ko eventualno vršio neki pritisak ili kako je navedeno „podučavao“ bilo koje lice koje je bilo predmet postupka u Crnoj Gori.

Interesantno je da su ovakva tvrđenja tek sada iznijeta, a da nijednom ranije, od trenutka započinjanja saradnje 2016 godine, nije zahtevano ili predlagano da se određena lica saslušaju i ispitaju na ove okolnosti. Doduše, ni sada nisu navedena niti imenovana lica koja su to činila, ako su to i činila, iako iz dostavljenog odgovora proizilazi da je glavni specijalni tužilac Crne Gore ubijeđen da je takav uticaj postojao.

Ukoliko je glavni specijalni tužilac Crne Gore takva saznanja imao od ranije, da li to sada znači da je takav uticaj tada odgovarao i bio povoljan, a sada je kontraproduktivan. Ako je tako, moramo se zapitati šta je razlog promjene mišljenja glavnog specijalnog tužioca o „štetnosti“ odnosno „dozvoljenosti“ takvog uticaja.

Takođe, čudi zaključivanje glavnog specijalnog tužioca Crne Gore da je u Republici Srbiji formirana nekakva kriminalna organizacija da opstruira postupak koji se vodi pred pravosudnim organima Crne Gore, a da je taj postupak, kako i sam navodi i kako je zaista i bilo, iniciran upravo na osnovu informacija dobijenih od pravosudnih organa Republike Srbije.

Tužilaštvo za organizovani kriminal, niti je moglo uticati niti je uticalo na odluke o pokretanju i vođenju bilo kog postupka u Crnoj Gori, pa ni ovog.

U dostavljenom dopisu glavni specijalni tužilac analizira tok krivičnog postupka u Crnoj Gori i dokaze izvedene u tom postupku na način kako ih vidi i sagledava, na šta ima pravo, pri čemu svjesno zaboravlja ili prećutkuje da niko iz Tužilaštva za organizovani kriminal Republike Srbije, nikada nije imao uvida u cjelokupan postupak i sve dokaze koje elaborira. No, glavnom specijalnom tužiocu su svakako poznati razlozi zašto to čini sada i zašto posredstvom medija.

Tužilaštvo za organizovani kriminal smatra da komunikacija između dva tužilaštva, ne treba da se odvija posredstvom medija, te je Specijalnom državnom tužilaštvu Crne Gore, dana 23. 11. 2020 godine, u skladu sa predviđenim instrumentima međunarodne pravne pomoći dostavilo svoj odgovor, a ovo saopštenje je iznuđena reakcija na medijsko delovanje glavnog specijalnog tužioca Milivoja Katnića.