Tuga: Dječak srpskog porijekla stradao u zemljotresu u Turskoj

Pod ruševinama zgrade u kojoj su živjeli u Iskenderunu, zauvijek je zaustavljeno djetinjstvo osmogodišnjeg Robina Pejkovića. Spasioci su ga našli beživotnog u naručju majke Seme, koja je povrijeđena i zbrinuta u jednu od bolnica ovog lučkog grada.

Povrede su bile takve da je maleni Robin podlegao na mjestu. Nije bilo spasa ni u maminom zagrljaju, koja je pokušala da ga te noći, dok je spavao, rukama i tijelom zaštiti.

Vijest o stradanju dečaka odjeknula je i, poput munje, gotovo oborila oca Igora. Zatekla ga je u Meksiku, gdje radi nekoliko godina. Ali, i najbliže Igorove rođake u Kragujevcu i Beogradu.

Robin je često dolazio u Srbiju

– Bio je izuzetno pametno i lijepo dete. Plavokos, vedar, pravi anđeo – ispričao je „Novostima“ Igorov brat od tetke Saša Joksimović, koji je potpisao čitulju u našem listu. – Svi smo ranjeni, jer je on često dolazio u Srbiju. Ponekad sa majkom, a češće sa oba roditelja. Uvek smo se radovali njihovim dolascima i odmorima koje smo zajedno proveli. Bio je s nama tokom novogodišnjih praznika, pa još nismo ni navikli bez njega, a sada se, eto, i zauvijek rastadosmo.

Potresen je Saša Joksimović. Priča nam da se prije nego što se javio „Novostima“ da nam prenese poruku Robinovog tate da možemo da pišemo o njegovom jedinom detetu, bez koga je u trenu ostao.

– Igor je jedva govorio – ovo ga je slomilo – jedva progovara i Saša. – Prosto čovjek nema riječi da opiše nesreću koja nas je zadesila.

Igora je put iz Srbije, iz Kragujevca, odveo u Iskenderun, na obale Egejskog mora. Dobio je posao, kao mašinski inženjer, u jednoj evropskoj kompaniji. Tamo je ubrzo i upoznao svoju Semu, profesorku engleskog iz Iskenderuna. Kako se kompanija u kojoj je radio pomjerala, tako je i njih kroz svijet vodio put. Turska, pa Amerika.

U Americi se rodio i njihov Robin, u septembru 2014. godine. Kada je uveliko kotrljao svoje lopte, zakotrljao se i novi put zbog Igorovog posla. Nova adresa, Rusija, a posle izvjesnog vremena vratili su se u Tursku, gdje su nastavili život prepun ljubavi, sreće i planova. Velika podrška bila im je Semina porodica, posebno Robijeva baka. Kada je maleni ušao u petu godinu, tata je ponovo morao na put.

Posao ga je odveo u Meksiko, a mama i on ostali su u Iskenderunu. Robin je tu krenuo u školu, i prepolovio drugi razred. Bili su u svom domu kada se snažno zatresao grad.

– Ne mogu ni da zamislim Senin i Igorov bol za djetetom – kaže kao za sebe Saša Joksimović. – Ne mogu ni da zamsilim kako će im život trajati bez njihovog malog anđela. Stvarno je bio kao anđeo. Po svemu je bio takav. Bio je ukras u našim kućama, velika radost i Igorovoj majci Slobodanki i bratu Aleksi koji žive u Kragujevcu.

privatna arhiva

Maleni Robin Pejković sahranjen je juče na pravoslavnom groblju u Iskenderunu. Opelo je služio grčki sveštenik. Na vječni počinak dječaka zauvijek usnulog u maminom naručju ispratili su njegovi najbliži, tata Igor i mama Sena. Tuga ovih ljudi utopila se u slike sveopšte nesreće i užasa: u trenutku kada je sahranjivan plavokosi dječak poreklom iz Srbije, sahranjivalo se na sve strane u ovom lučkom gradu.

 

 

(novosti online)