Ako biste se suočili sa lakim ili teškim zadatkom, šta biste izabrali? Vjerovatno bismo svi izabrali lak zadatak, sa dobrim razlogom. Korišćenje mentalnih prečica je ugrađeno u našu biologiju kako bismo sačuvali energiju.
Tehnologija je samo poboljšala našu sposobnost da to učinimo. Stoga je primamljivo koristiti prečice i završavati zadatke sa što manje trenja. Međutim, ako to rezultira smanjenim mentalnim naporima, moglo bi da šteti našem životnom vijeku i opštem zdravlju.
Naš „zdrav životni vijek“ – broj godina koje ljudi provode u dobrom zdravlju – opada u mnogim dijelovima svijeta. Kako ljudi žive duže, broj godina koje žive u lošem zdravlju ima tendenciju da se povećava, napominju istraživači.
Kada je u pitanju mozak, postoje stvari koje možemo učiniti da ostvarimo duži zdrav životni vijek. U suštini, ako učestvujemo u izazovnim aktivnostima, gradimo ono što je poznato kao „kognitivna rezerva“ – koja ima zaštitni efekat na mozak.
Postoje brojni načini da se to uradi kao dio svakodnevnog života. „Bez obzira na godine koje imamo, postoje stvari koje možemo manje ili više da radimo, a koje bi mogle malo da poboljšaju naše vještine razmišljanja“, kaže psiholog Alan Gou sa Univerziteta Heriot-Vat u Edinburgu, Škotska.
A dobra vijest je da ne moramo radikalno da mijenjamo svoj svakodnevni život, već možemo da napravimo male, postepene promjene u fizičkom, društvenom i mentalnom domenu kako bismo zaštitili svoj mozak. Evo tri najprijatnije za početak.
1. Prostorna navigacija Jedna strategija za zaštitu od kognitivnog pada povezanog sa starenjem je ciljanje određenog dijela mozga. Vjeruje se da je područje mozga važno za prostornu navigaciju, hipokampus, prvi dio mozga koji je pogođen Alchajmerovom bolešću, nekoliko godina prije nego što se simptomi počnu pokazivati.
„Godinama znamo da se ljudi sa Alchajmerovom bolešću često izgube kao početni simptom“, kaže neurolog Denis Čen sa Univerzitetskog koledža u Londonu, Velika Britanija, koji je specijalizovan za rano otkrivanje Alchajmerove bolesti. A rano otkrivanje je ključno, kaže on. „Što ranije identifikujemo [kognitivna oštećenja], brže možemo nešto da učinimo povodom toga.“
Zaštita ovog područja mozga bi stoga mogla pomoći u sprečavanju ili odlaganju simptoma. Na primjer, studije pokazuju da vozači hitne pomoći i taksija imaju jednu od najnižih stopa smrtnosti povezane sa Alchajmerovom bolešću u poređenju sa drugim zanimanjima, upravo zato što su ovi vozači više koristili svoj mozak za „prostornu obradu“, pretpostavljaju istraživači. Takođe je odavno poznato da taksisti koji su godinama proveli učeći gradske ulice bez upotrebe mape imaju uvećan hipokampus.
Slično tome, jedna studija zdravih muškaraca koji su četiri mjeseca obavljali zadatak prostorne navigacije pokazala je poboljšane navigacione vještine i nije došlo do gubitka volumena hipokampusa, dok su kontrolni učesnici (oni koji nisu izvršili zadatak) doživjeli očekivano smanjenje povezano sa starenjem.
I uprkos sve većem riziku od demencije kako starimo, Čen kaže da bi upravo oni koji ne pokazuju simptome trebalo da budu ohrabrujući za sve nas. „To su generalno oni koji su fizički aktivni, intelektualno aktivniji i oni koji su društveno aktivniji.“
Svi možemo da radimo na poboljšanju naših prostornih vještina sportovima poput orijentacije ili, kod djece, igranjem sa kockama. Određivanje uputstava bez korišćenja mape na telefonu takođe bi moglo da pomogne – jer je korišćenje GPS-a povezano sa lošijim prostornim pamćenjem. Postoje i kompjuterske igre koje bi mogle da pomognu ako su pažljivo osmišljene.
2. Ostanite društveno aktivni U skladu sa tim, brojna istraživanja su pokazala da nas društvena aktivnost štiti od kognitivnog pada. Stogodišnjaci sa većim društvenim angažovanjem imaju bolje zdravlje mozga, na primjer, dok je učešće u društvenim aktivnostima tokom srednjih godina povezano sa višim ukupnim kognitivnim sposobnostima u starosti.
Društvena aktivnost takođe može odložiti simptome. U studiji sprovedenoj na 1.923 starija učesnika, od onih koji su kasnije razvili demenciju, oni koji su bili najmanje društveno aktivni razvili su je pet godina ranije od najsocijalno aktivnijih.
Kada komuniciramo sa drugima, koristimo brojne dijelove mozga, od jezika, preko pamćenja, do planiranja unaprijed. „Postoji kognitivni, mentalno stimulišući aspekt. Dakle, to bi moglo da poboljša zdravlje mozga, ali takođe znamo da dobre društvene veze smanjuju niz fizioloških stresora“, kaže Gou.
3. Cjeloživotno učenje Jedan veliki prediktor dobrog starenja je koliko godina je pojedinac proveo u obrazovanju. Oni koji provode više vremena u obrazovanju pokazuju smanjen rizik od demencije. Učenje tokom cijelog života može pomoći u promociji istih zdravstvenih koristi.
Ključni razlog za to je taj što učenje stvara nove neurone, kao i jača postojeće, što može da spriječi starenje i ćelijsku smrt. Ovo je neuroplastičnost u akciji, što je sposobnost mozga da se prilagođava i mijenja tokom našeg životnog vijeka.
Svi možemo povećati kognitivnu rezervu kako starimo. Oni koji su je izgradili pokazali su manji pad pamćenja – čak i kod onih koji su imali niske rezultate kognitivnih testova kao djeca.
Postoji nekoliko načina da se to uradi: možete pokušati baštovanstvo, pridružiti se književnoj grupi ili jednostavno razgovarati o onome što čitate sa prijateljem.
Na kraju krajeva, ono što je jasno jeste da je svaka aktivnost koja stimuliše mozak korisna za opšte zdravlje. Sve ovo pomaže u izgradnji otpornog mozga i usporava propadanje povezano sa starenjem, kao i čini život prijatnijim u tom procesu.
