Tri karte za ludnicu: Titu spomenik, patrijarha protjerati i špijune unaprijediti!
Crna Gora i naše društvo, imalo je mnogo teških dana u svojoj golemoj istoriji, ali sigurni smo, da su za sve normalne građane ove zemlje, poslednjih nekoliko sedmica, što se tiče medijskih informacija koje su ih obilježile, bila pakleno teška. A kao na traci, ređale su se informacije o podizanju spomenika Josipu Brozu Titu, zabrani srpskim intelektualcima i patrijarhu Irineju u Crnu Goru i trećeg dana potopa zdravog razuma dogodio se i Duško Marković. Premijer je danas, u duhu podizanja spomenika Brozu, protjerivanju svega srpskog u Crnoj Gori, pozvao narod da slobodno špija svoje komšije, rođake i braću koji ne ustaju na himnu ratnog zločinca.
Šok za šokom, udar na zdrav razum, za sve slobodomisleće građane, a ujedno i prost dokaz da Crna Gora nije dotakla dno, već da se i dalje valja u blatu ‘48, uz primjesu poltronstva, kiča, šunda i primitivizma.
Informaciju da će Tito dobiti spomenik u Podgorici, javnost je dočekala, držeći se koliko-toliko na nogama, iako nas je taj udarac poprilično uzdrmao. Građanska opozicija naravno taj čin je pozdravila, pokazujuči na taj način da između njih i DPS-a i nema razlike. Računali smo da ćemo se kroz par dana, osvijesiti i shvatiti da nije sve tako crno, ali id Tita ima nešto gore.
Onako grogirane od prve informacije u polusvjesnom stanju, sačekao nas je još jedan aperkat. Crna Gora, odnosno, njema vlast zabraniće ulazak srpskim intelektualcima, ali i patrijarhu Irineju. E, priznajemo, već tada smo se držali za konopce ringa u kojeg nas je smjestila ova vlast, dobro uzdrmani tim udarcem, koji nas, ako hoćemo pošteno svi da priznamo, nije toliko iznenadio, koliko je bio ubitačan u tandemu sa Titom i građanskom opozicijom, koja gle čuda, ovaj necivilizacijski i varvarski gest vlasti nije osudila, čak šta više, opet je prećutala i time direktno pomogla ovima koji su donijeli ovakvu sramnu odluku da u svom bolesnom naumu istraju.
I kako to obično biva, dvije nesreće ne idu bez treće, pa se tako trećeg dana, javi Duško Marković. U duhu Broza čiji spomenik želi u Podgorici, pozvao je Crnogorce, da ovog puta, za razliku od prije 60-70 godina, otvoreno rade, ono što, kroz istoriju, izgleda najbolje znaju da čine. Da špijaju svoje najbliže. Kao i zloglasne ‘48 godine. Ovaj put ne moraju da sjede u izbama i slušaju što se priča, već je dovoljno da imaju mobilni telefon. Odanost partiji, kako tada, tako i sada se podrazumijeva. I sve u duhu druga Tita, protjerati i prognati neistomišljenike. Što pretekne, pohapsiti i osuditi. I opet, u građanskoj opoziciji muk. A ćutanje je znak solidarnosti, zar ne!
Sada je jasno da su sve tri stvari itekako povezane, spomenik Titu, protjerivanje patrijarha i poziv na otvorenu špijunažu. I sinhronizovane i dogovorene. Zato su neki iz opozicije podržali spomenik, a onda druge dvije stavke prećutali, što znači da nemaju ništa protiv sprovođenja ovakve bolesne politike. Očigledno je da postoji prećutni dogovor između njih i premijera Markovića.
Naravno, ovoj i ovakvoj kriminalnoj vlasti nijesu problem narkodileri i organizovane kriminalne grupe, koje ubijaju širom države bez milosti, već su im problem Srbi i Crkva. I neće premijer, dugogodišnji šef UDBE, pozvati građane da prijave narkodilere i bosove organizovanog kriminala, doušnike i saradnike službe, već su mu kost u grlu Srbi. Neće premijer tražiti da se državi prijave Aco Đukanović, Ana Kolarević, Ivan Brajović, Brano Gvozdenović i ostala svita koja je otela od naroda milione, već su mu problem oni koji ne ustaju na himnu ratnog zločinca. I da tragedija bude još veća, pozivanjem naroda da slobodno špija, jer će vjerovatno to biti nagrađeno, zaboravlja da je zbog takvih koje on danas pospješuje da to javno rade, i njegov otac svojevremeno zaglavio na Golom otoku!