Tri godina od potpisivanja Vašigtonskog sporazuma u Bijeloj kući: Vučić još na vlasti, Trampa progone na sve načine, a Hotija se niko ni ne sjeća

Da li je Vašingtonski sporazum tri godine nakon potpisivanja ostao samo mrtvo slovo na papiru, i šta je donio Srbiji, osim one čuvene hemijske olovke koju je Vučiću poklonio Tramp?

Dokument koji su prije tri godine u Bijeloj kući, pred američkim liderom Donaldom Trampom potpisali srpski predsjednik Aleksandar Vučić, i tadašnji premijer kosovskih Albanaca Avdulah Hoti kako bi normalizovao odnose Beograda i Prištine – niko više i ne pominje, a većina od 16 tačaka u srpskoj i kosovskoj izjavi o namjerama, nije u potpunosti ispunjena do danas.

Ključne tačke sporazuma – moratorijum na članstvo takozvanog Kosova u međunarodnim organizacijama, ali i moratorijum na kampanju Srbije za otpriznavanje lažne države već su prekršene, a još ničeg nema od „malog Šengena“, odnosno „Otvorenog Balkana“.

Da li je, dakle, ovaj dokument sahranjen dolaskom Bajdenove administracije, i ako nije, šta je od njega ostalo?

„Od tri potpisnika Vašingtonskog sporazuma, danas je na vlasti samo Aleksandar Vučić. Trampov naslednik u Beloj kući ignorisao je Trampov potpis, a danas se malo ko sjeća ko je bio gospodin Hoti iz Prištine. Djelimično i zbog toga, od septembra 2020. došlo je do veće normalizacije odnosa između Saudijske Arabije i Izraela nego između Prištine i Beograda. Pominjem te dvije međusobno neprijateljske zemlje jer su i one u Bijeloj kući u septembru 2020. godine potpisale sporazum, kome je kumovao i Tramp, ali razlika je u tome što je predsjednik Bajden njihov dogovor, tzv. Abrahamov sporazum, kasnije gurnuo kao svoj“, komentariše novinarka Ljiljana Smajlović.

Vašington nije održao riječ, a onda je na vlast došao i Kurti, podsjeća sagovornica RT Balkan.

Kurti je, inače, još na početku mandata tvrdio da ne prihvata Sporazum i da ga smatra neustavnim, a skupštinska vlast u kojoj je većinu činila njegova stranka još prije dvije godine odbacila je Rezoluciju o primjeni ovog dokumenta.

Njegov prethodnik i potpisnik sporazuma, zaboravljeni Avdulah Hoti, međutim, i dan danas tvrdi da je sporazum bio pozitivan za „Kosovo“. On je danas na svom Fejsbuku objavio kako sporazum ima ekonomske i geopolitičke elemente, a pošto je, kako ističe, potpisan u Bijeloj kući, najvažnije je što se desilo za Prištinu od proglašenja nezavisnosti.

On smatra da Vašingtonski sporazum treba posmatrati kao „važan korak ka punoj konsolidaciji državnosti Kosova u međunarodnoj areni“.

Prema njegovim riječima, ovakvi sporazumi stvaraju nove geopolitičke realnosti koje pomažu u donošenju odluka saveznika u podršci evroatlantskim integracijama.

„Oni koji ne razumiju ovu filozofiju političkog djelovanja ne razumeju svrhu sporazuma. Stoga Vašingtonski sporazum treba posmatrati kao veliki korak ka punoj normalizaciji, uz obostrano priznanje, između dvije zemlje, kako se navodi u kontinuiranom pisma američkih predsjednika Kosovu i Srbiji“, kaže Hoti.

Sve u svemu – sporazum, izgleda, trenutno postoji samo na papiru.

„Srbiji je sporazum više koristio nego škodio, a to što Amerikanci nisu uradili ništa da ga sprovedu barem nas je spasilo premještanja Ambasade Srbije iz Tel Aviva u Jerusalim. Popravili smo odnose s Vašingtonom, a nismo pokvarili odnose s Moksvom i Pekingom“, zaključuje Smajlović.

Bivši ministar spoljnih poslova SR Jugoslavije Vladislav Jovanović međutim, kaže da je jedini Trampov međunarodni sporazum koji je Bajdenova administracija prihvatila i nastavila upravo Vašingtonski sporazum, što, kako navodi, svjedoči o tome koliko je sadašnjoj vlasti značajno pitanje Kosova. Oni su više puta signalizirali i da je dokument i dalje na snazi. Ali…

„Vašingtonski sporazum je jedan od tih sporazuma koji javno ne moraju da se dovode u pitanje, ali se nakon njih život nastavlja drugim sporazumima. Postoje, dakle, ti sporazumi koji ostaju ali više ne proizvode dejstva“, naglašava sagovornik RT Balkan.

Ovaj dokument je, kako on ocjenjuje bio pokušaj zamrzavanja političkog stanja, ali ga je Amerika prva prekršila kada je ubrzala izraelsko priznanje „Kosova“.

„Oni to nikad ne bi uradili da nije bilo neodrživog pritiska Vašingtona koji je činjen u vrijeme Vašingtonskog sporazuma i neposredno nakon njega, i to veoma energično“, tvrdi Jovanović.

I jedna i druga strana na neki način su prećutno gazile preko ovog dokumenta, ali ga nikad nisu dovodile u pitanje, dodaje diplomata, koji ističe da iako sporazum više ne važi jer su mu neke odredbe pogažene, „ostaje obaveza koja je na neki način i dalje živa“.

„Koliko ja vidim mi tu obavezu nismo baš mnogo poštovali, jer smo se poslednjih godina, nakon potpisivanja, potrudili da nekih naknadnih desetak i više zemalja povuku priznanje. I američka strana koja je trebalo da se suzdrži od javnog pomaganja Kosovu da uđe u međunarodne organizacije, djelovala je vrlo aktivno kod drugih zemalja da Kosovu omogući da u te organizacije ipak uđe“, podsjeća naš sagovornik.

Zapad je sporazumom kupovao vrijeme, nije poštovao status kvo već je podržao Kurtijevu politiku i modernizovao oružane snage na Kosovu i Metohiji, dodaje Jovanović. Amerika je, dakle, natjerala Izrael da prizna „Kosovo“, a to nije bilo u duhu Vašingtonskog sporazuma, kao što nije bilo ni njeno angažovanje oko podrške zahtjevima „Kosova“ da uđe u Savjet Evrope, ili „Unesko“. Isto tako, navodi on, Njemačka i Francuska pokušavaju da zemlje koje su priznale „Kosovo“ odvrate od otpriznavanja, a da one koje ga nisu priznale pritiscima i ucjenama pokušavaju da navedu na put priznanja.

„Mi nismo u nekoj posebno zavidnoj situaciji da se tome odlučnije odupremo, ali to je zato što odnos snaga nije jednak. Spram nas je cio organizovani Zapad koji favorizuje Albance. Ipak, mi imamo i neke nepremostive prepreke za Zapad – Ustav i Rezoluciju 1244 koja potvrđuje suverenitet Srbije nad Kosovom, a to su argumenti sa velikom težinom iako Zapad pokušava da ih pobije. Isto tako pokušaji da se albanskoj nacionalnoj manjini daju pravo na državu, čine da se višenacionalne države svijeta pribojavaju takvog slučaja kao opasnog“, naglašava naš sagovornik.

Vjetar, kako on ocjenjuje, sada duva u leđa Srbiji, što objašnjava i zašto se veliki broj država odlučuje za priznanje nezavisnosti takozvanog Kosova.

„Na sve to sad imaju i vratolomiju u međunarodnim odnosima, pa Zapad zapliće i ima hitnijih poslova, nego da se bavi takozvanim ‘sui generis’ slučajem Kosova. Oni pokušavaju da prelome na brzinu, ali mi to ne dozvoljavamo tako da će i oni u jednom trenutku morati da usvoje alternativnu politiku u vezi sa Kosovom, pošto ovakva ne može da prođe“, zaključuje diplomata Jovanović.

Šta je potpisano u Vašingtonu?

Osim oko pomenutih moratorijuma, Vašingtonskim sporazumom Beograd i Priština saglasili su se, između ostalog, o primjeni ranije potpisanih saobraćajnih sporazuma, ali i da će izraditi zajedničku studiju o izvodljivosti o opcijama za povezivanje železničke infrastrukture Beograd-Priština sa morskom lukom na Jadranu.

Pao je dogovor i da će se na sa američkom Međunarodnom korporacijom za finansijski razvoj i EXIM-om sarađivati na memorandumima o saglasnosti radi izgradnje „autoputa mira“, železničke veze između Prištine i Merdara i Niša i Prištine, kao i da će obje strane pristupiti „mini šengen zoni“.

Sporazumom se predviđa i uzajamno priznavanje diploma i sertifikata, ali i izrada studije o izvodljivosti za potrebe podjele jezera Gazivode.

Obje strane su pristale da zabrane upotrebu 5G opreme nepouzdanih dobavljača, ali i da povećaju kontrolu avionskih putnika.

Dogovorena je, između ostalog, i zaštita slobode vjeroispovesti, kao i sprovođenje sudskih odluka koje se odnose na SPC, ali ubrzanje rada na pronalaženju i identifikaciji nestalih.

Hezbolah su obje strane pristale da označe kao terorističku organizaciju, a dogovoreno je i zalaganje za dekriminalizaciju homoseksualnosti u 69 zemalja.

Srbija je pristala je da otvori kancelariju za trgovinu i državne kancelarije u Jerusalimu 20. septembra 2020. i da do 1. jula 2021. premjesti svoju ambasadu u Jerusalim, ali to se ipak nije desilo.

(RT Balkan)