Tri boda u Novom Sadu: Natho asistirao, Partizan pobijedio

Kad je teško – Zoran Tošić. Tako je barem ove sezone. Iz utakmice u utakmicu. Ako je dio navijača imao primjedbe na njegov doprinos u prethodnoj takmičarskoj godini, sada mogu da mu skinu kapu. Još jednom kada se Partizan mučio da pronađe put do gola rivala, Tošić je bio taj koji je otključao mrežu. Proleter je 56 minuta odolevao Partizanu, ali posle toga je mogao samo da istakne bijelu zastavu, jer je uslijedio potop – 3:0 (0:0).

Četvrti gol, uz tri asistencije, na 11 utakmica. To je Tošićev učinak ove sezone. Gol i dvije asistencije protiv Moldea, pogoci za pobjede nad Inđijom i Proleterom. Od igrača sa takvom biografijom se očekuje da bude vođa, da preuzima odgovornost i rješava mečeve. I to Tošić čini.

Ali, kapu za izdanje treba skinuti i Bibrasu Nathu. Ono što se piše su dvije asistencije, za golove Umaru Sadiku i Lazaru Markoviću, ono što se ne piše su stvorena tri-četiri čista zicera saigračima, lopte koje imaju oči, koje se lijepe za nogu, koje kao navođeni projektili idu u prazan prostor, tamo gdje ulijeću njegovi timski drugovi.

Brzo, kratko, jasno. Na prvu, bez mnogo petljanja. To je stil igre kapitena izraelske reprezentacije, a to je i stil igre koji prija očima. Lopta pjeva, ne plače od muke, kada je u nogama Bibrasa Natha, koji je bez trunke dileme istinski timski igrač, kojem lični učinak nije ni na prvom, ni na drugom mjestu.

Treći utisak utakmice je i gol Lazara Markovića. Debi na povratku u srpski fudbal i odmah pogodak. Nije mu bilo teško, ostavio ga je Natho loptom samog ispred golmana Proletera, a nekadašnji igrač Liverpula je uspio da pronađe put do mreže. Velika injekcija samopouzdanja za Markovića.