Piše: Kasper
Izdaja ima svoju cijenu. Čovjek je roba, i to pokvarena a opet je na prodaju. Sve ostalo je izgovor, špekulacija, pravdanje.
Od vremena Isusa Hrista pa do danas, jedno se nije promijenilo — čovjek se prodaje. Nekad za trideset srebrenjaka. Danas za funkciju, stolicu, osmijeh gazde, lajk, ugovor, „konekciju“. Nekad za šaku para, nekad za osjećaj pripadnosti ekipi ili klanu. Ali prodaja je prodaja. Izdaja je izdaja.
Nema popusta na obraz, nema akcije na čast.
Trguje se svime — istinom, principima, savješću, tišinom. Prodaju se riječi, prodaje se ćutanje. Intelektualci klimaju glavom i „pametuju“, kako je dobro klimati glavom. Sudije mjere pravdu po debljini koverte. A narod — ćuti, čeka, gleda, osluškuje. Jer zna da se i ćutanje bolje „isplati“ od poštene riječi.
Pitanje nije da li si na prodaju. Pitanje je: za koliko? Na malo — za status u društvu, šansu, fotelju?
Na veliko — za ugovor, poziciju, stan ili da imaš još mlađu i ljepšu ljubavnicu ili ljubavnika? Bez obzira na iznos, rezultat je isti: Prodao si se.
Ko jednom pređe liniju između dostojanstva i interesa — ne vraća se nazad. Ne postoji kajanje koje vraća izgubljeno lice. Ne postoji svota kojom možeš otkupiti karakter.
U svijetu gdje se sve vrednuje novcem, najskuplji su oni koji nijesu na prodaju. Njih je najmanje. Za njih nema reklame. Niko ih ne poziva da gostuju na televizijama, nema ih na naslovnim stranama. Ali samo zahvaljujući njima — za svijet još uvijek ima tračak nade.
Ako si još uvijek svoj — čuvaj to kao zlato. Jer oko tebe je bučna pijaca. A na njoj se — sve prodaje. Ljudi, uvjerenja, ideje, emocije.
Na malo ili na veliko — nebitno. Jer kad si se prodao, svejedno je za koliko.
Znaš li nekoga ko se prodao?
Koja mu je bila cijena? Je li bilo na popust?
Na zemlji postoji samo jedno istinsko stradanje, to je: muka nemirne savjesti!
(Mišljenja i stavovi u rubrici Kolumne/Drugi pišu nisu nužno stavovi redakcije Borbe)
