Trener Partizana o Miljkoviću, Jojiću, Obradoviću, Bajbeku, Holenderu…
Najbolji su bili Svetozar Marković i Takuma Asano. U osvrtu na 17 utakmica koliko je vodio ekipu u povratničkom mandatu, pozicionirao je Aleksandar Stanojević povratnika iz Olimpijakosa i japanskog krilnog napadača kao fudbalere koji su najviše dali Partizanu tokom jesenjeg dijela sezone.
Ima šef stručnog štaba većih majstora, fudbalera bogatijih biografija, zvučnijih pojedinaca, međutim mladi srpski i seniorski japanski reprezentativac su se izdvojili kontinuiranim doprinosom timskim rezultatima. Sa Markovićem u startnih 11 Parni valjak je primio samo tri gola, dok je Asano ukupno 12 egzekucija ravnomjerno raspodijelio (po šest kod Sava Miloševića i Aleksandra Stanojevića), uz napomenu da je sve četiri asistencije zabilježio kod aktuelnog stratega.
„Najbolji igrač Partizana otkad sam ja trener je Sveta Marković“, bez dvoumljenja kazuje Stanojević u prazničnom intervjuu za TV Arena sport, da bi tokom razgovora nekoliko puta potencirao ulogu Asana, iz čega proizilazi zadovoljstvo i učinkom bivšeg člana Arsenala.
Konkretno, Azijat kao sunđerom upija savete struke.
„Igračima govorim da ponavljaju kretnje sa treninga. Ako to stalno rade, protivnik ih teško prati. Na primjer, ako uđeš u kazneni prostor rivala 20 puta na način na koji tražimo, onda mora 21. put da poklekne. Kao što Asano ponavlja određene kretnje, zato je nekoliko golova postigao na identičan način“.
Kao najefikasnjiji pojedinac tima, Asano je, iz stručnog ugla, primjer ostalima kako bi trebalo da se ponašaju. Čak je pred kraj prvog dijela prvenstva Stanojević javno rekao da bi Lazar Marković mogao da se ugleda na kolegu.
„Ispada da kritikujem, ali sve što mislim, i što sam izgovorio javno, rekao sam momcima dva ili tri puta, usput pokazivao na video analizama. Postoje različiti tipovi igrača: Saša Zdjlar je ratnik, ne igra isto kao Sejduba Suma ili Lazar Marković, zato moramo da nađemo ravnotežu. Markovića znam iz prvog mandata kao jednog od najvažnijih igrača u pohodu na titulu, otišao je u veliki klub. Da me pogrešno ne shvatite, imao je mnogo problema sa povredama, ali mora da bude 100 posto fokusiran, kao što su Zdjelar, Šćekić ili Asano. I mladi igrači moraju više da rade“.
U analizi urađenog od septembra, kad je naslijedio Sava Miloševića, Stanojević je podsjetio da je „samo trener“, da se „ne bavi trenferima i vrijednostima igrača“, da ga „interesuje samo učinak“. Shodno tome…
„Naravno da računam na Sejdubu Sumu. Uvek“, uvjerava strateg Partizana, mada ostavlja mogućnost da Gvinejac, i ne samo on, napusti Topčidersko brdo. „Ako bi mi ljudi uz kluba rekli da je stigla dobra ponuda odgovorio bih „neka ide“. Tako je i sa Zdjelarom. Obojica su dugo u Partizanu, mogu da nas napuste samo ako ponuda zadovoljava klub i ako sami žele da promijene sredinu. U tom slučaju nemam problem. Volim da su igrači 100 odsto glavom ovde. Od kadra koji mi je na okupu volio bih da svi ostanu. Ako se to desi, ne znam da li će Sejduba Suma ili Bibars Natho igrati standardno. Ako se pojavi odgovarajuća ponuda za njih, a žele da idu, mogu. A, ako ih imam na raspolaganju, nikom ne garantujem mesto. Pogotovo ako neko ne igra za tim ili ne pruža dovoljno u kontinuitetu. Pokazalo se da Partizan bez svakog može. I bez trenera i bez igrača“.
Uz važnu napomenu:
„Ne bježimo mi Crvenoj zvezdi devet bodova, da ne možemo bez nekoga. Da smo uzeli tri titule za tri godine bilo bi drugačije. Bitni su rezultati, sistem, način ponašanja u njemu. Volio bih da svi ostanu, odlični su igrači, ali ne mogu svi da igraju. Bože moj“.
Ostane li Natho, gde će igrati: ispred odbrane ili bliže napadu?
„Njegova pozicija je zadnji vezni. Kad sam došao tu je igrao, ali pošto nismo imali adekvatne rezultate, bilo nam je potrebno više trke i drugačiji tipovi fudbalera. Potom se Suma povrijedio, nismo imali rješenje, zbog čega smo najvažnije utakmice igrali sa Izraelcem iza špica. Plus su Šćekić i Zdjelar počeli da deluju fantastično u tandem, pa je Natho ostao gore. Zdjelar, Šćekić, Asano i Sveta Marković su bili najkonstantniji“.
A gdje Stanojević vidi Lazara Markovića?
„U prvom mandatu dao je deset golova za jesen dejstvujući iza napadača. Izgubila se u savremenom fudbalu klasična „desetka“, zato je Lazar koristan kao drugi napadač, sposoban da se pojavljuje u prostorima, bude opasan po gol. Igrao je periodično“.
Baš kao i dvojica ljetošnjih povratnika, Ivan Obradović i Miloš Jojić.
„Obradović nije igrao takmičarske utakmice godinu dana. Važno mi je da na treningu pokazuje ozbiljnost, autoritet, podiže samopouzdanje saigraču. Od Ivana očekujem da pravi razliku pri ulasku u igru, nudi bolja rešenja, još nije na nivou koji se očekuje. Od njega i Jojića se, možda, previše očekuje. S pravom. I oni razmišljaju na isti način, međutim, gledaoci ne vide, ne bi ni trebalo, stvari koje ja percipiram. One pokazuju zašto imamo osam pobjeda u nizu. Šta imam od toga da neko postigne dva gala, a mi izgubimo tri od osam utakmica? Bolje da napravim ambijent da pobjeđujemo, sve ostalo će doći. Ako neko nudi sigurnost, ozbiljnost, kreće se za drugog… To je redu. Opet, nedovoljno za igrača Jojićevog renoema. Mora da se nadogradi, postigne gol, asistira. Možete da imate majstore na treningu, ali u mom načinu rada prva stavka je ozbiljnost. To su doneli i Obradović i Jojić“.
A Aleksandar Miljković? Pristalice crno-bijelih su polarizoivane kad je u pitanju još jedan povratnik, mnogo Grobari čak negativno nastrojeni.
„Uvijek gledam činjenice. Ako pričamo o ovoj sezoni, ko je, od bekova, imao više asistencija od njega? Kažite mi, koji desni bek u posljednjih deset godina u Partizanu je imao više asistencija. Osim toga, osvajao je titule, igrao jake utakmice, pobijeđivao derbije. Navijači Partizana našu decu gledaju posebnom lupom. Što je u redu, imaju pravo na mišljenje. Oni tako primete kad Miljko pogreši protiv Genka, ne i kako je riješio situacije u poslednjoj liniji i koliko golova s njim u ekipi primamo, da li su nam protivnici nešto napravili po njegovoj strani. Neću da ga branim, svako bi trebalo da se brani igrama, ali pitajte ljude iz struke i saigrače…“
Utisak je da je Miljković nadmašio očekivanja. Žan Kristof Bajbek nije ni stigao da pokaže šta zna, ispao je iz stroja maltene odmah po dolasku.
„Sporna situacija je u saznanju da nije odigrao nijednu cijelu utakmicu. Dugo je povrijeđen, jedini problem je što je stigao nespreman. Razumijem i pandemiju i da nije imao grupne treninge, ali svaki pravi profesionalac mora da radi individualno, bude spreman u svakom trenutku. Francuz je došao sa viškom kilograma, čak smo ga malo čuvali, zatim se povrijedio i ništa nam još nije dao. Potreban nam je, zna da riješi utakmicu, postigne gol, međutim, ne uliva mi sigurnost baš zato što ne znam kakav će biti u narednom periodu“, najavljuje Stanojević angažman još jednog napadača.
Doduše, u ofanzivi ima Filipa Holendera?
„Reprezentativac Mađarske je projektovan za bok, ali i drugog špica. Klub ga je preporučio, meni se svidio. Prezadovoljan sam, sjajan momak, profesionalac, ozbiljan, koncentrisan, ne može ništa da ga poremeti. Pravi vojnik“.
Pojedinačnu analizu igrača Partizana, mladi trener je okončao sudom da je ljetnji novajlija Maki Banjak raznovrstan, iako je kupljen kao štoper.
„Odgledao sam deset njegovih utakmica dok je u Olimpiji igrao desnog beka. Ako budemo željeli da pređemo na formaciju sa trojicom pozadi može da igra desno ili u centrali, ali Kamerunac nije bek. Više volim ofanzivnije. Zato nam je želja da, pored Miljkovća, koji je poboljšao ofanzivu, a Lutovac je solidno odrađivao, angažujemo još jednog desnog beka“, nagovijestio je Aleksandar Stanojević skoro izvestan dolazak Marka Živkovića iz Voždovca.
Partizanovu jesen obilježio je, između ostalog, i potpis Filipa Stevanovića za Mančester Siti. Ujedno i vidljiv pad forme mladog krila.
„Kad sam došao igrao je sjajno protiv Rada i u večitom derbiju, poslije čega je počeo da pada. Prirodno. Što se tiče zalaganja na treningu nije se ništa promijenio, međutim, ne igra na nivou kakav zahtjevam. Moraće da se potrudi malo više. To nema veze sa godinama, Markovića i Ninkovića stavljao sam sa po 16,5,, Savića sa 19 da igra Ligu šampiona“, podsjeća Stanojević na primjere od prije desetak godina.
Izuzetno statistikom može da se pohvali Igor Vujačić u drugoj polovini 2020. Odigrao je 11 utakmica za klub i reprezentaciju i svaki put kad je bio starter za Partizan ili Crnu Goru njegov tim nije primio gol.
„Prijatno iznenađenje, nametnuo se da bude starter. Dugo je čekao šansu, kad ju je dobio – zacementirao se. Mada, niko nije miran. Ni ja. U Srbiji na valja kad si miran“, navodi Stanojević.