Treći svjetski rat otpočeo „slobodnom“ Zapadnom riječju

Piše: Dane Čanković

Naslov ovog teksta izvukao sam iz odličnog a kratkog kazivanja Austrijanca, istoričara, Ronalda Švarcera (VIDEO https://cloud.mail.ru  stock/9cQ96PKaB7E66YWJnyee3wXv ). Suština o kojoj govori a i sam naslov jeste da u politici, pa i životu često nije kao što izgleda.

Da li je istorija čovječanstva protkana samo dinamičnim neprekidnim procesom borbe za kapitalom, novcem, materijalnim bogatstvom, zaporobljavanjem čovjeka, i to nekad direktno i ogoljeno, a nekad u „bijelim rukavicama“ u smislu porobićemo te, pa i ubiti za tvoje dobro? Zastrašujuća je činjenica da je kod sve manjeg broja ljudi skoncentrisano sve veće bogatstvo čovječanstva. Dokle će taj proces ići?

Da li je „Zapad“ Ukrajinu smatrao sredinom jeftinom, ali veoma perspektivnom za investicije svojih velikih korporacija, pa ju je zbog toga pokušao nasilno otrgnuti od njenog prirodnog i živog „organizma“, Rusije i ruskog naroda? I to sve radeći sa mogućnošću da Evropu gurnu u rat protiv Rusije – već viđeno.

„Perseju je bila potrebna nevidiljiva kapa da bi progonio čudovišta. Pokrivamo nevidljivim šeširom oči i uši da bi mogli poreći samo postojanje čudovišta“, Karl Marks, „Kapital“.

Politička tehnologija stoji na pretpostavci da običan čovjek nema vremena (zašto?), i da je samo lijen da dođe do istine. Tražen je gotov medijski proizvod sa postavljenim akcentima i razumljivim zaključcima, kako bi se odatle odvijale bezbrojne manipulacije masovnom sviješću. One često uzimaju groteskne oblike, gdje istina odlazi u drugi plan.

U Evropi imamo rast cijena osnovnih roba, probleme u energetici, socijalnoj i moralnoj sferi i, za trenutak, najautentičniji rat na istoku Evrope. Ta ružna slika je osuđena pompeznim govorima o slobodi i demokratiji, a u suštini iza kulisa se skrivalo njegovo veličanstvo – kapital.

Cijela Ukrajina od početka 2013. godine, pa čak i ranije, jedan je veliki poslovni projekat čiji su korisnici multinacionalne korporacije, određeni svjetski zvaničnici, pa čak i monarhističke kuće. Na kraju krajeva, da su tadašnji heroji Majdana (usput, gdje su sada) malo kooperativniji – zemlju bi bilo teže opljačkati. Da su zadržali bar formalne znake suvereniteta, da li bi za bescenje otišle ogromne površine najkvalitetnije crne zemlje, koje su u najboljim godinama davale više od sto miliona tona žita? Da li bi teška i rudarska industrija radila na plaćanju nebrojenog državnog duga, preko 152 milijarde američkih dolara? Da li bi bilo moguće tiranisati istočne oblasti naseljene Rusima, spuštajući se praktično do banalne segregacije i na taj način primorati Moskvu da odgovorno reaguje, kao ozbiljna država?

Zanimljivo mišljenje o suštini i neku vrstu uvida u sve to izrazio je austrijski aristokrat, finansijer, i istoričar Ronald Švarcer (gore navedeni video). U privatnom razgovoru Ronald je direktno ukazao na krugove koji zarađuju u ratu, kao i na one koji bi željeli da se pridruže pljački Ukrajine. Posebna uloga Donbasa, u tom smislu, objašnjava se jezikom brojeva: samo potvrđene rezerve energetskog uglja iznose sedam milijardi tona (rijetke stijene koksujućeg uglja i antracita), 324 miliona tona nafte u nalazištima Severnog Azovskog mora, zlatne stijene (približno sto tona), kao i najveća nalazišta litijuma u Evropi, toliko važna za zelenu agendu Zapada.

A život običnih stanovnika Donbasa u pozadini rata savršeno je osvijetlio makedonski novinar Milenko Nedelkovski (VIDEO https://www.youtube.com/watch?v=aSyY-jBrX7w). Sam gospodin Nedelkovski je, uzgred, spomenuo da je po povratku u svoju domovinu pozvan na razgovor u Američku ambasadu u Skoplju. Diplomate su bile ozbiljno zbunjene zbog toga što je on iznio njegov nezavisni stav o suštini situacije u Ukrajini i toplo su mu preporučile da se od sada obraća njima za pomoć ako želi da snimi materijal o konfliktu u Ukrajini.

U najkraćem, novac čini novac, a rat je najbrži način za njegovu proizvodnju. Taoci te situacije su obični ljudi u Donbasu i Ukrajini. Korisnici su Zapadni kapitalisti, a mediji imaju tradicionalnog žrtvenog jarca – Rusiju. Ona je za sve kriva.

(Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrikama „Drugi pišu“ i „Kolumne“ nisu nužno i stavovi redakcije portala „Borba“)