Treća godina od ubistva Ivanovića: Beograd nikad nije dobio snimke silueta atentatora ni DNK tragove!
I treća godišnjica ubistva Olivera Ivanovića sjutra će biti obilježena bez saznanja o izvršiocima i nalogodavcima atentata.
Osnivač GI SDP i jedan od lidera Srba sa Kosova ubijen je 16. januara 2018. ispred svoje kancelarije. Istraga koju vode vlasti u Prištini, uprkos nekim hapšenjima i pokretanju postupka, nije dala nikakve rezultate. Istraga je pokrenuta i u Beogradu, ali Priština sve vrijeme odbija saradnju i ne dostavlja tražene dokaze srpskim istražnim organima.
Uoči godišnjice Oliverova udovica Milena Popović Ivanović kaže, za „Novosti“, da ne gubi nadu i najavljuje da će ubuduće biti direktnije uključena u proces otkrivanja počinilaca:
„U mom životu sada je najvažniji cilj da budu pronađeni nalogodavci i izvršioci Oliverovog ubistva. Ovlastila sam advokata da prati proces u Prištini. Tražićemo da nam tužilaštvo dostavi svu dokumentaciju o predmetu, a prisustvovaću i prvom sledećem ročištu. Nadam se da ćemo svi mi, koji smo Olivera voljeli i poznavali, učiniti sve što možemo da njegove ubice budu otkrivene.
Prema nezvaničnim informacijama, državni organi Srbije imaju indicije, pa čak i fotografije koje ukazuju na osobu koja bi mogla da bude neposredni izvršilac i rade na prikupljanju dokaza. U javnosti se više puta pominjala moguća umješanost Fljorima Ejupija i Lirima Zeke, koji su u vreme atentata bili u Kosovskoj Mitrovici. Pitanje njihove povezanosti sa ubistvom Ivanovića prošle godine postavio je i predsjednik Aleksandar Vučić.
Ejupi, koji je prema informacijama naših službi, uoči atentata došao na KiM iz Njemačke, poznat je kao „bombaš iz Podujeva“. On je bio osumnjičen za postavljanje bombe pod autobus „Niš ekspresa“ 2001, kada je poginulo 12, a ranjeno 43 Srba. Iako je uhapšen na osnovu DNK tragova, misteriozno je pobjegao iz baze „Bondstil“.
S druge strane, kosovsko tužilaštvo napisalo je konfuznu optužnicu protiv grupe Srba navodno umješane u ubistvo Ivanovića. Prema toj optužnici, grupu navodno predvodi Milan Radojičić, koji, međutim, nije za to i optužen. U tekstu optužnice, koji je tri puta mijenjana, pomiješani su navodi o ubistvu sa optužbama za organizovani kriminal. Optuženima se na teret stavlja prikrivanje dokaza i pomaganje, ali ne i samo ubistvo. Samo suđenje nikako da se pomakne sa početka, a nedavno je odloženo drugo ročište po novoj, trećoj po redu optužnici. Među kontroverzama koje prate prištinsku istragu i optužnice jesu i optužbe protiv Ivanovićeve bliske saradnice Silvane Arsović, koja je najprije optužena za pomaganje ubicama jer je, navodno, isključila kamere. Do treće verzije optužnice Arsovićeva je optužena za saizvršilaštvo.
„Sramota je što se poslije tri godine od ubistva suđenje vraća na početak, a poseban akcenat optužnice se stavlja na Silvanu Arsović, prvu i najodaniju saradnicu koju je pokojni Oliver imao. Iako nemaju ni jednog jedinog dokaza, kosovsko pravosuđe je tereti za učešće u ubistvu, što ostavlja posljedice na zdravstveno stanje ove samohrane majke, koja će, dokazati nevinost“, kaže Ksenija Božović iz GI SDP.
Jedna od ključnih nerazjašnjenih stvari u istrazi jeste pitanje ko je, kada i kako isključio kamere na prostorijama GI SDP koje bi snimile ubice. Takođe, Beograd nikad nije dobio snimke silueta atentatora, koje navodno Priština ima, kao ni DNK tragove i analize. Nisu dostavljene ni čaure, već samo njihove replike, kao ni satelitski snimci, za koje se tvrdi da su neupotrebljivi, iako je tog dana bilo vedro.