TRAMPIZAM

Piše: Sibin

Ne postoji nikakav – trampizam. Jer, Trampov mandat obilježila je njegova nedoslednost. Naposletku, vidljiva na više nivoa.

Ljevičari su svaki Trampov potez tumačili kao katastrofu u najavi. Ko zna, možda je to bila – funkcija njihov fantazma, zatomljena želja da konačno sa riječi pređe na djelo, da ekscentrično i ego-manijakalno plasirane izjave, konkretizuje… Otud famozni izam kakav je nepostojeći trampizam.

Ono što je, pak, pustio na velika vrata, jeste politika tvitovanja. Tako se danas globalna kao i ovdašnja lokalna politika preselila na twiter. Čitamo je preko medija, u formi aforizma, u svega nekolike riječi, političar sumira svakodnevne situacije.

Pasiviziran narod prima poruku i unedogled razglaba o dnevnoj dijagnozi koja će već koliko sjutra biti stara vijest, odjek daleke, prevaziđene i potrošene prošlosti. (Informacije ubrzavaju iluziju vremena.)

Pitamo se: jesu li ljevičari, ta tzv. savjest čovječanstva, još jednom promašili? Od Trampa su stvarali dežurnog krivca, nazivali ga klovnom i upoređivali sa čovjekom koji se glasno olakšava na mondenskoj zabavi. Ok.

Međutim, šta ako Bajdenova administracija i njen aparat sprovedu u djelo sve ono s čim je Tramp koketirao na nivou izjava? Hoće li onda oni koji danas upad u Kapitol hil nazivaju – fašizam 21. vijeka, konačno promijeniti katastrofičan diskurs, i dalekosežnije sagledati stvari? Ili će ipak ostati na spekulativnoj strani svojih teroija koje su, istina, kratkog dobačaja, i same sebi svrha?

To što će Tramp izbjeći inauguraciju za to vrijeme igrajući u Škotskoj golf, svakog zabolje qrac. Uostalom, to je otpočetka bila strategija njegove igre: stvaranje zasebne scene na kojoj se pokazivao kao showman. Tim prije je sebe često morao demantovati.

Reče u predizbornoj kampanji: I love Wikiliks! Kasnije se od toga u jednoj tv emisiji ogradio. Kao i od uvida da je NATO savez prevaziđen vojni pakt uporedivši ga sa – otpadom! I od toga se morao ograditi…

Izbori su pokradeni ali ću sve učiniti da se izvrši mirna i glatka i demokratska tranzicija vlasti. E to je, ukratko, taj trampizam od koga su ljevičari stvarali bauka.

Šta ako Bajdenova demokratija bude – tiranija većine jednog „upravljačkog društva“, koga su davno Adorno i Horkhajmer najavili kao istinsku pošast našeg moderniteta i progresa bez kočnica?

Ukoliko su ljevičari i ovog puta omanuli, onda nek idu dođavola… Jer, njihove zablude upravo popločavaju put svakom obluku fašizma, što primjeti Benjamin na koga se svakom prilikom pozivaju.

Tamničenje Asanžovo već dovoljno govori o današnjoj demokratiji.  I to Evropskoj, da bude još gore.