Teško onom koga Krivokapić brani, a Spajić hrani: Ako prihvatimo plan „Evropa sad“ hoćemo li kroz par godina morati da rasprodamo Elektroprivredu, luku Bar, Plantaže…

piše: Dražen Živković, glavni i odgovorni urednik TV PRVA i osnivač BORBE

Otkad je svijeta i vijeka, postoje prevare, ponajviše one političke, a na nama je da prepoznamo prevarante i da ne dozvolimo da mi budemo dio te prevare. Uglavnom se sve prevare svode na to da nešto treba učiniti odmah, bez čekanja, jer ako budemo čekali od zarade neće biti ništa. Prevarant ne dozvoljava da meta prevare ima vremena da razmisli, u suprotnom shvatiće da od brze i lake zarade nema ništa. Nešto poput prevaranata na sa društvenih mreža, koji vam, sad i odmah, nude laku zaradu na kladionici, jer sjutra je kasno, kako kažu prevaranti, da maznete lovu.

Trenutno nešto slično se dešava u Crnoj Gori, gdje ministar Milojko Spajić nudi građanima program ,,Evropa sad”, u prevodu bi to po narodnoj poslovici bio program ,, Danas u zlatu, sjutra u blatu”.

Zašto ovaj program ne nudi političkim strankama koje trebaju da ga izglasaju u parlamentu, zašto nema javne rasprave da se objasni kako će se, bez stvaranja novog proizvoda, godišnje obezbijediti nedostajućih 450 miliona evra za realizaciju ovog programa?

Nešto slično se desilo i u Grčkoj kada se ekonomska politika blagostanja pretvorila u bankrot države, a time i gubitak ogromnog bogatstva. Morala je Grčka platiti veliku cijenu svojoj naivnosti, prodati veliki broj ostrva da bi se izvukla iz blata u koji je baci program naglog povečanja zarada. Neko je prethodno bacio oko na veliko bogatstvo Grčke, na njena prelijepa ostrva, i dijelom je uspio, naravno uz pomoć onih koji su u Vladi sproveli program koji je doveo do bankrota, program ,,da se ništa ne radi, a da se primaju ogromne plate”.

Narod je bio srećan, povjerovao je u takvu mogućnost i dao vremena organizovanoj prevarantskoj grupi da svoj naum sprovedu u djelo. Nekoliko godina se Grčka rapidno zaduživala da bi plate bile redovne, ali kada je sve to došlo na naplatu, prevaranti su se povukli i otišli, država ostala bez prelijepih ostrva u svom vlasništvu, a narod skupo platio svoju naivnost.

Da li Crna Gora mora u deset dana da odluči i podrži Spajićeve poklone, da li treba rizikovati da za godinu ili prije sve to dođe na naplatu kroz nova zaduženja? Zašto se ovakve odluke, kao na kocki, moraju donijeti sad i odmah, a da se oni koji traže da se otvori javna debata o tom programu, unaprijed etiketiraju kao izdajnici? Ko to žuri, preko noći da donosi krupne i važne odluke i ko je taj kome Crna Gora treba unaprijed da vjeruje na riječ? Jel to isti onaj koji je rekao da nas nova avio kompanija neće koštati ni cent, pa je u nju država upumpala preko 20 miliona evra? jelč to isti onaj koji nam je uvalio direktora aviokompanije koja posluje u minisu a njemu je plata preko 4.000 evra, a ozpremnina preko 100.000 evra? Jel nam „Evropu sad“ na riječ nudi isti onaj „vjernik“ koji danas ponosno kaže da je bio protiv ustoličenja Mitroplita Joanikija na Cetinju?

Nema Crna Gora ostrva kao Grčka, njoj je od bivšeg režima ostalo još malo državnog bogastva, luka Bar, Elektroprivreda, Plantaže… Ko je zapravo Spajić i po čijem zadatku je došao da sprovede plan zaduženja, koji bi neminovano doveo do prodaje preostalog državnog bogatstva?

Svima treba da je jasno šta se događa kada neka država rasproda svoje srebro. Čini li to neko društvo sve u svemu siromašnijim? Ili možda manje sposobnim za djelovanje? Naravno da bi rasprodaja preostalih državnih preduzeća uticala na smanjenje sposobnosti djelovanja države, koja bi dodatno osiromašila. Novac od prodaje neće otići u državnu kasu već u tajkunski krvotok. A Spajić i njemu slični će tada biti negdje daleko, daleko i od građana i od Crne Gore.

Naravno da niko dobronamjeran nije protiv podizanja standarda građana Crne Gore, sprečavanja rasta cijena osnovnih životnih namjernica, goriva, električne energije, ali sve to raditi na održivim ekonomskim osnovama, stvaranjem novog proizvoda, a za to postoje realni uslovi.

Jedino rešenje je da nova Vlada usvoji održiv budžet koji bi omogućio periodični rast plata i penzija, a što bi pratio jak privredni rast, povećanje prihoda od turizma, ulaganje u poljoprivredu i smanjenje rashoda sa nultim stepenom tolerancije na kriminal i korupciju.