Teška daljinska razmjena vatre Zelenskog i Lavrova u Savjetu bezbjednosti

Predsjednik Ukrajine Volodimir Zelenski i ministar spoljnih poslova Rusije Sergej Lavrov su se u srijedu uveče upustili u daljinsku razmjenu vatre pred Savjetom bezbjednosti UN o pravu Moskve na veto kojim ona, po Kijevu, „blokira bilo kakvo rješenje“ sukoba u Ukrajini.

„Nemoguće je zaustaviti ovaj rat jer na sve napore veto stavljaju agresor ili oni koji podržavaju agresora“, insistirao je Zelenski u prisustvu ruskog ambasadora u UN Vasilija Nebenzije tokom govora izuzetnog po tome jer u Savjet bezbjednosti u načelu mogu samo predstavnici njegovh 15 država članica što Ukrajina nije.

Šef ukrajinske države, odeven u svoju neodvojivu sivo-maslinastu odeću, pozvao je Ujedinjene nacije da Rusiji ukinu pravo veta u Savjetu bezbjednosti što je, kao i mjesto stalne članice tog tijela, ona naslijedila od SSSR-a, jednog od pobjednika Drugog svetskog rata.

Zelenski je govorio o velikoj reformi UN koja je sada neophodna jer „pravo veta u rukama agresora blokira UN“.

Kada je ukrajinski predsednik izašao iz sale Savjeta, ušao je ruski ministar spoljnih poslova Sergej Lavrov dok je upravo govorio njegov američki kolega Entoni Blinken.

Lavrov koji je dugo bio ambasador Rusije pri UN, odgovorio je ukrajinskom predsjedniku da je pravo veta „legitiman“ pravni instrument koji ima pet stalnih članica Savjeta bezbjednosti: SAD, Kina, Rusija, Velika Britanija i Francuska – sile pobjednice Drugog svetskg rata.

„Upotreba veta je apsolutno legitimno sredstvo predviđeno Poveljom Ujedinjenih nacija sa ciljem da se spriječi donošenje odluka koje vode raspadu UN“, branio se ruski ministar.

Dvadesetak minuta je potom načelno oštro govorio ponavljajući poznate stavove protiv Ukrajine koju je još jednom optužio da je donijela „rasističke“ zakone protiv Rusa i da je u rukama „neonacista“.

Bilo kakve reforme Savjeta bezbjednosti, posebno u pogledu prava stalnih članica, zasad su samo želje jer izmjene i dopune Povelje Ujedinjenih nacija moraju biti usvojene na osnovu glasova najmanje dvije trećine članova Generalne skupštine, a zatim ratifikovane u dve trećine članica UN, uključujući pet stalnih članica Savjeta bezbjednosti.