Tekovnici

piše: SIBIN

Tekovnici, dakle, majski borci za neovisnost, okupili se u takozvanoj metropoli turizma, crnogorskom Abu Dabiju

Budvi, i prodefilovali ulicama, njih svega desetak. I? Ništa, brate, ubrzo se razišli.

Pa, jesu li stigli do šume iz koje će, reče šef, braniti „našu malu“? Ma jok, od oslobođena digli ruke već na magistrali, i da nije priveden i još brže pušten da se sa slobode brani izvjesni Spartanac, o skupu javnost ne bi bila ni obaviještena, možda tek kao događaj koji ja nakratko sabotirao saobraćaj, na čuvenom, budvanskom semaforu.

Pomenuti tekovnici su „litijaše“ nazvali kao one koji bi najradije da se vrate u srednji vijek, međutim, kako nazvati one koji bi da se odmetnu u šume?

Razumijem partizanski vrh koji se samo u prelaznom periodu poslužio šumom, radi scenskog efekta, budući da su odmah po završetku rata, dupeuglavili na Dedinju, na tom, dakle, buržujskom mjestu gdje su se kasnije pokazali kao prave pravcate karikature, zbunjeni pred kućnim bibliotekama i zgranuti pred klavirom, na koga su partizanke odlagale poslužavnike i tek otkuvano rublje, vazdan proklinjući i gunđajući kako ta skalamerija samo skuplja prašinu. (Priča se da su knjigama u kaminu nalagali vatru, što je prizor za Magrita.)
Izvjesni Spartanac sa tetovažom a la Tajson, zaista je ljudoid bogomdan za šume; na asfaltu, ponaša se krajnje nesnađeno, zato sve vreba iz parka, zaklonjen iza drveta, važi za egzibicionistu čiji je performans poznat po arlaukanju i histeričnom evivašenju, trčanju ukurg sa podignuta dva prsta kao dva roga…

Čaršijom odvažno kruži da je tekovnicima jedina literatura strip – Mirko & Slavko, da im je maštu u potpunosti oblikovala njihova avantura upriličena po šumama i gorama naše zemlje ponosne, prčevite i poprilično patetične, ponajviše ipak provincijalne, kojoj imam uputiti ovaj citat istrgnut iz genijalnog Alan Forda: „Jedna lasta ne čini proleće, a kamoli dvije.“

P.s.
Spartanaca bijaše trista, tekovnika jedva i desetak…