Taoci GP URA

Piše: Dragoljub Pavićević

 

Nekako u isto vrijeme kad je Boris Džonson rekonstruisao vladu u Londonu, “Demokratski Front” i “Demokrate” dogovorili su da se rekonstruiše vlada u Podgorici.

I bilo je vrijeme. Ne znam koliko je ovaj dogovor u Podgorici istorijski ali je svakako vjetar u leđa Krivokapiću, suočenom sa opstrukcijom u vlastitim redovima, opstrukcijom u resoru bezbjednosti.

Odmah nakon što je objelodanjen dogovor “Demokratskog Fronta” i „Demokratske Crne Gore” URA je saopštila da nema rekonstrukcije vlade sa političarima kao ministrima.

Ulazak političara iz srpskih, prosrpskih i partija koje nijesu antisrpske GP URA neće podržati.

Jasno?

Jasno.

Čemu onda izbori kad se tvrdoglavo insistira da vlada bude nestranačka? Zašto je uopšte i uvođen višepartijski sistem kada partije ne mogu da delegiraju svoje članove za ministre?

Čemu uvođenje višestranačkog parlamenta kad stranke sa svojim predstavnicima ne mogu da budu dio vlade? Dritan i njegova partija mogu.

Povodom javne promocije stava da vlada neće biti ni sekularna ni prozapadna ako bude sastavljena od političara, reagovao je Nebojša Medojević iz “Demokratskog Fronta”.

Medojević je upozorio da član 2 Ustava Crne Gore jasno precizira da je nosilac suverenosti građanin koji ima crnogorsko državljanstvo te da se ne može uspostaviti niti priznati vlast koja ne proističe iz slobodno izražene volje građana na demokratskim izborima u skladu sa zakonom. No “Vijesti” ne mare za Ustav i ne smeta im da promovišu eliminaciju predstavnika političkih partija iz Vlade.

Slične su reakcije pojedinih javnih djelatnika na portalima i društvenim mrežama. Evo nekih.

“Dakle, volja naroda nije mjerodavna, ona je nešto što u sastavljanju vlasti treba izbjegavati. Rezultati izbora ne treba da budu bilo kakav putokaz za buduće rukovođenje državom”.( Boško Vukićević)

Samo je važno šta će reći strani partneri, par ambasada u Podgorici, i naravno “Vijesti”.

“Zašto kada dođe vrijeme izbora odmah ne poći do ambasada i vlasnika “ Vijesti” i sastaviti vladu bez licemjerja.” ( Momir Čabarkapa)

U cijeloj konfuziji koja je zahvatila vladu Crne Gore uporno se zaboravlja jedan važan detalj. Rezultati izbora iz avgusta 2020 ne odražavaju realnu sliku volje birača. Zašto? Birački spisak nije sređen. Tacnije pun je imena građana koji više od dvije godine ne žive u Crnoj Gori.

Da je birački spisak sređen raspored mjesta u Skupštini Crne Gore potpuno bi drugačije izgledao jer bi poraz DPS-a bio ubjedljiviji. Većina koja se kreirana decenijama nakon izbora u Crnoj Gori od 1997. zapravo je politički inženjering DPS -a i satelita iscrtan između ostalog i dozvolom da o sudbini Crne Gore odlučuju građani koji decenijama ne žive u toj zemlji.

Nije jasno nakon svega zašto se političari  iz Demokratskog Fronta, ne zahvale GP URA na dosadašnoj saradnji i podršci ovoj vladi. Zašto ne bi pokušali izdejstvovati rekonstrukciju još jednom iskrenom ponudom za ulazak u vladu i preuzimanje nekih od najznačajnijih ministarstava predstavnika manjinskim naroda?

Ako sve to ne uspije, sadašnjim vlastima preostaje da formiraju tehničku vladu sa mandatom ne dužim od 10 mjeseci, vladu koja će da sredi birački spisak prije svega kako bi se stvorili uslovi za fer izbore i dobila realna slika političkog raspoloženja građana koji glasaju na izborima. Dalje glasanje na izborima građana koji više od dvije godine, a mnogi i više decenija ne žive u Crnoj Gori, samo će produbiti podjele sa mnogo ozbiljnijim posledicama do sad viđenih.

Premijer Krivokapić i ministri “eksperti” prstom nijesu mrdnuli evo skoro godinu dana kako bi se sredio birački spisak. To je svakako jedna od najvećih grešaka premijera iako je od samog početka upozoravan da mu je to jedan od važnijih zadataka.

Politička nestabilnost i ekonomsko razaranje zemlje traje već duže vremena. Zemlja klizi prema građanskim sukobima. Strah, neizvjesnost i gubitak nade zahvatili su šire slojeve društva. Doda li se tome siromaštvo eto sve sto je potrebno za duže patnje.

Za pomirenje u Crnoj Gori najvažniji je dogovor najvećih političkih subjekta. Na tom putu zvuće obećavajuće stavke iz najnovijeg dogovora “Demokratskog Fronta” i “Demokratske Crne Gore”. Nema pomirenja bez dogovora najvećih političkih grupacija.

Na tom putu, djelovanje GP URA na izbacivanju predstavnika srpskih, prosrpskih i partija koje nijesu antisrpske iz vlade Crne Gore, samo je podsticanje podjela i produbljivanje teške krize u kojoj se zemlja nalazi.

Političko javno mnjenje kada se jednom formira prilično teško se mijenja. Promjene javnog mnjenja su moguće, ali su jako rijetke i spore.

Kada se osvrnemo na konstituente dvije veće koalicije lako je uočiti da su tu tri politička činioca nastala iz nekad velike Socijalističke Narodne Partije. To su Demokratska Narodna Partija, Demokratska Crna Gora  i ono što je ostalo od SNP-a. Vidljivo je takođe da se u jednom momentu jedan veliki broj glasača SNP-a okrenuo Demokratskom Frontu. Sada kad su NSD, PZP, RP i ostali politički subjekti izravnali jedan broj neravnina GP URA provjerava ucjenjivački kapacitet. Zato je od esencijalne važnosti da se GP URA istjera na čistac. Ili da uvaži ostale konstituente parlamentarne većine koja je izabrala vladu, ili neka pređe u koaliciju sa DPS-om.

 

Nakon dogovora dvije veće koalicije koje su izabrale novu vladu sve članice „Demokratskog Fronta“ i „Demokratske Crne Gore“ moraju agilnije da komuniciraju sa svjetskim silama i ako treba i pismeno, da se obavežu da za vrijeme mandata neće dovoditi u pitanje članstvo u
NATO-u. Time će obezbijediti podršku za svoje djelovanje i od zemalja koje sebe zajedno vole da zovu “međunarodnom zajednicom”, a istovremeno će izbiti iz ruku opoziciji floskulu o promjeni spoljno političkog i bezbjednosnog kursa. Tom floskulom ih inače GP URA i opozicija drže kao taoce od 30 avgusta 2020. Koliko će trajati „talačka kriza“ zavisi od toga koliko će hrabrosti imati „Demokratski Front“ i „Demokratska Crna Gora“ da se iz nje sami izbave.