TAMNA NAUKA

Piše: SIBIN

Nova nauka je raspeta između univerzitetskog diskursa i histerizacije koja proizvodi višak znanja, u preobaviještenom svijetu koji opredmećuje istinu, dolazeći do nje – egzaktnim i jezikom mistike, logikom i radom metafore.  Kvantna fizika + Nju ejdžeri: objasniti Teslu transcendentalnom meditacijom.
To je, u najkraćem – delirični diskurs koji kuša krajnost.

Ilon Mask (najbogati čovjek svijeta) nema konkretno zanimanje, niti vremena da se ičemu konstruktivno posveti: zaluđen je istraživanjem univerzuma i čipovanjem (umrežavanjem) mozga, električnim automobilima i svemirskim turizmom, fantazijom o neograničenom napretku u stvaranju tehnološke budućnosti koja će biti mreža u mjehuru, kapital u oblaku, čovjek prispojen na mikro-aparatu.

Nesumnjivo, konačna povezanost ostvaruje totalitarnu stranu transparentnosti, kraj tajne, podsvjesnog, sna; ta istina je postčovječanska dimenzija na koju prelazimo.
Derida se pita u, prvobitno seminarskom zatim razrađenom tekstu kojem je pridodat poduži intervju, naslovljenom: „Vera i Znanje“ (vek i oproštaj), kako danas stoji – religija – u društvu tehnifikacije, dematerijalne digitalizacije, telekomunikacije, rasredištenog mjesta bića koje je veštački fluidno, hologramisano? Neće li baš vjera biti kao najveća ljudska strast, potonja subverzija, revolucija na pojedinačnom planu, preobražaj, „pisanje kao oblik molitve“ (Kafka), u svijetu koji je imun na one koji traže milost i mjesto spasa?

Derida poentira: „Nema granice (mesure) opraštanju. Uvek već se oprašta baš ono neoprostivo.“

Nova nauka kao tehnonauka otuđuje, zatvara se u sebe, ‘laboratorizuje’, ne samo da suprostavlja goli interes kapitala (iz kojeg nastaje) metafizičkoj istini, nego i samu istinu pokazuje kao opterećujući višak u savremenosti koja je čist protok, mjesto bez susreta, spelt vrtoglavih cirkulacija.

Utoliko prije: usavršava se samo ono isplativo, što, dakle, ima ekstra prođu na tržištu; potražnja progresuje predmet, izvlači iz njega maksimum, čini ga neophodnim i nečim što je više od njega samog. Sama nauka se komercijalizuje, u poodmakloj fazi je komodifikacije, prikazuje se kao zavodljiva tehnologija koja sve očarava, nije više to mukotrpan i tajnovit rad na opštem unapređenju, nego ekspanzija eksperimenta koji vodi u ono najgore, ostvarujući mračni predmet naše želje.

Istina, „Ništa nije gore nego reći nešto što bi moglo biti istina.“ (Lakan)

(Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrikama „Drugi pišu“ i „Kolumne“ nisu nužno i stavovi redakcije portala „Borba“)