Svijet pred kolapsom: Hoćemo li i dalje ljekarima aplaudirati, a plaćati – Ronalda!

Teško da će iko od heroja naših dana, kako svuda u svijetu nazivaju one koji se u laboratorijama i bolnicama bore za ljudske živote, i kojima danas aplaudramo, moći i da razmišlja o novčanom transferu jednog Kristijana Ronalda.

Njegov transfer iz madridskog Reala u italijanski Juventus bio je težak 100 miliona dolara. Nije se ovih dana čulo: Neka vas sada liječi Ronaldo!

Mediji su tada procijenili da će Juve kroz zagarantovane četvorogodišnje plate i bonuse u Ronalda u stvari uložiti oko 350 miliona dolara. Nije prošlo dugo, a taj najveći fudbalski transfer brzo je nadmašio Nejmarov koga su Francuzi platili nevjerovatnih 222 miliona evra.

Sa transferima najplaćenijih sportista ni blizu ne mogu da se mjere zarade ljekara i najplaćenijih naučnika – univerzitetskih profesora u Americi
Za njima ne zaostaju mnogo ni mnogi drugi, ne samo fudbaleri. Tako je samo za ovu sezonu košarkaška NBA zvezda, Lebron Džejms inkasirao 37,5 miliona dolara, najplaćeniji teniser Rodžer Federer je zaradio 93,4 miliona, a samo od jednog filma najplaćeniji glumac u prošlj godini Rajan Rejnolds je uzeo 27 miliona dolara.

Šta tek reći za primanja zvezde šou biznisa Opre Vinfri koja je svojevremeno samo jednim tvitom uspela da zaradi čak 12 miliona dolara. Sve je to, naravno, neuporedivo sa primanjima naučnika, ljekara u institutima, bolnicama. Najplaćeniji univerzitetskin profesori, oni u SAD, u prosjeku zarađuju 4.000 dolara mjesečno, a oni među njima sa najvišim zaradama, kakvih je na primjer manje od 10 na medicinskom odeljenju Univerziteta Teksas, nešto više od 20.000 mesečno.

Neki Ronaldo i Nejmar će uvijek postojati

Najcitiraniji srpski profesor matematike Stojan Radenović, koji je zbog toga četiri godine zaredom bio na listi 100 najuticajnijih naučnih umova u oblasti matematike u svijetu, univerzitetski profesor u penziji i danas neumorno piše naučne radove u skromnom podrumskom stanu u kome živi. Kaže da je generalno pesimista po pitanju stanja čovječanstva.

Pandemija će, kaže on za Sputnjik, proći ali čovječanstvo ne može da se popravi zato što je, smatra on, njegova priroda apriori takva.

„Budite sigurni, ako ovo prebrodimo, a mnogi će da prebrode epidemiju koronavirusa, da će se čovječanstvo opet vratiti na ono što je bilo prekjuče. Čak je i pitanje da li je to opomena. Mi mnogo umišljamo da možemo, čovječanstvo misli da je svemoguće, a u stvari je pred prirodnim pojavama nemoćno u suštini“, nedvosmislen je Radenović.

Čovjek robuje pohlepi

Čovjek je, kako kaže, rob načina života jer su njegove misli usmjerene uglavnom na to da ima što više i tu, dodaje on, nema kraja. Ima mnogo dobrih ljudi, ali kao cjelina, čovječanstvo, smatra on, ne može da promijeni ponašanje. Da je drugačije bio bi i drugačiji odnos čovjeka prema prirodnoj sredini koju konstantno urušava, iako je svjestan da time radi protiv svoje vrste.

Ta ljudska kazna se, po njegovoj ocjeni, ogleda u tome što je ljudska vrsta jedina na planeti koja se između sebe sukobljava i uništava. I dodaje:

Nema tu emancipacije, ali ljudski rod ne treba kriviti, on ne može da bude drugačiji.

I konsultant Branko Pavlović smatra da je teško očekivati da će doći do promjene ljudske svijesti.

„Ja mislim da nekakav prelom u trenutku nije moguć zato što ta ideja da bogatstvo određuje ko je pametan, a ko ne i ko je koristan, a ko nije, je ono što je uzrokovalo ovakav sistem vrednovanja. Dok se ne preokrenu stvari, ne vrate ka jednoj normali, neće se promijeniti. Ovo može da bude nekakav koristan prvi korak za pametnija društva i države, ali za centralni deo Zapada ne. Njima je još dalek put do toga“, kaže ovaj sagovornik Sputnjika.

Profit i potreba ljudi ne idu zajedno

Tamo gdje je profit mjera svega svi će sada da aplaudiraju nauci, struci, ljekarima, a čim prođe virus, za tri mjeseca će se sve vratiti na stare tokove.

On podsjeća da se Kina u ovoj situaciji najbolje snašla, ali i Singapur, Japan i Južna Koreja, koji su pokazali da ako je država zasnovana na stručnosti i na dobroj organizaciji imaju neuporedivo bolje rezultate. Iz drugog ugla gledano, kada se sve završi, sve nekadašnje države socijalizma će, po njegovom sudu, imati proporcionalno mnogo manje žrtava od najrazvijenijih zemalja zapada. To je, kaže, prosto zato što su postavili stvari tako da ljudi imaju pravo na zdravstvo, za razliku od Zapada i njihovog sistema gdje je sve vezano za profit.

Kada dođu vanredne situacije onda se pokaže da čim je nešto vezano za profit ono ne može da odgovori potrebama ljudu, pa tako i u ovoj situaciji, kaže Pavlović.

Zato su i ostaci ostataka zdravstvenog sistema koji su postojali u socijalističkim državama dovoljni da naprave razliku u korist manjeg broja žrtava, smatra on.

„One države koje budu insistirale da je profit mjera svega, a u okviru toga onda nužno završite u kandžama finansijskog kapitala, njima spasa nema. Oni će sada da aplaudiraju nauci, struci, ljekarima, a čim prođe virus, za tri mjeseca će se vratiti na iste tokove dok jednom građani u tim državama ne kažu – dosta je, nećemo više da trpimo taj užasno mali krug ljudi iz finansijskog sektora koji nam određuje živote“, ističe Pavlović.

Ali to je, dodaje on, malo duži, decenijski put u tim društvima.

A u međuvremenu najplaćeniji, poput Ronalda, će i u ovoj situaciji puniti medije i brojati nule na kontu.

(Sputnjik)