Svi ćute o izvještaju o ubistvu Duška Jovanovića: Kriju dokaze iz Italije da bi DAN držali pod svojom kontrolom!

Ko je ubio Duška Jovanovića? Pitanje koje vlasnicima DAN-a donosi već više od decenije čist profit, a drugima poštapalicu kada treba napadati vlast. U suštini, ni jednima ni drugima, kao ni onima koji su na vlasti, nije mnogo stalo da se to ubistvo rasvijetli. Svi zajedno jedva čekaju da se navrše dvije decenije od ubistva i da slavodobitno saopšte kako su po ubijenom novinaru dali ime neke neasfaltirane, slijepe ulice na periferiji grada i time zadovoljili pravdu. U međuvremenu, dok svi čekaju da proglase pomenutu pobjedu u vidu naziva ulice, niko više javno i ne pita ko je ubio Duška Jovanovića.

Već dvije godine u fioci tužilštva stoji izvještaj privatnog detektiva o ubistvu prvog čovjeka DAN—a. Pola godine se čeka prevod jedne stranice A4 formata sa italijanskog jezika. DAN ćuti, Komisija za istrage o napadima na novinare ćuti, Sindikat medija ćuti, Udruženja ćute, mediji ćute, vlast ćuti. Zavjet ćutanja.

Ako navodi iz tog izvještaja, u kojem se pominju konkretna imena i vrlo interesantni detalji, nijesu tačni, zašto tužilaštvo ćuti skoro tri godine o tome. Zašto se konačno ne prevede taj dokaz iz Italije i javno saopšti da li je taj izvještaj tačan ili lažan. Naravno, u oba slučaja, neko mora biti sankcionisan i uhapšen. Ako je izvještaj tačan, moraju biti uhapšeni svi koji se tamo pominju, a pominju se neki i iz DAN-a. Ako je pak, izvještaj lažan, logično je da onaj koji ga je sačinio treba da odgovara. Jasno i prosto. I vrlo jednostavno.

Međutim, sve što je u nekom drugom slučaju jednostavno, ovdje je komplikovano i obavijeno velom tajne. Šuška se i u samom tužilaštvu da nije baš da je taj izvještaj lažan. Priča se da su pristigli dokazi iz Italije potkrijepili određene sumnje iz izvještaja. I na tome se stalo, jer takvo stanje je idealno za manipulacije. Zato svi i ćute i ne žele da se istina sazna.

Šuška se i da su nekima iz nekada opozicione novine prezentovani određeni dokazi iz tog izvještaja, i da je nakon toga došlo do vroglavog zaokreta u uređivačkoj politici. Čudno je da je baš sa pojavljivanjem tog izvještaja krenuo i nagli zaokret uređivačke politike, koja sve više ide na ruku nekim strukturama unutar ANB-a. Priča se u visokim krugovima da ANB i određene strukture upravo izvještajem i dokazima iz Italije ucjenjuju pojedince da im budu lojalni i odani i da rade na postavljenim zadacima, u razbijanju onih koji nijesu pod njihovom kontrolom. Zato i ne čudi što se danas u DAN-u pojavljuje Milo Đukanović i što ta novina po prvi put slučaj državnog udara više ne stavlja pod znake navoda, već prejudicira da je to tako zaista i bilo. Sve ukazuju na osnovanu sumnju, da je upravo taj izvještaj, bič u rukama sistema za disciplinovanje DAN-a.

A ćutanje svih, baš svih, na navode onoga koji se u Borbi nedavno oglasio, a koji je radio izvještaj, da je spreman da ga javno spale u centru Podgorice, ako nije tačno ono što je istražio i predao tužilaštvu, potkrepljuje sve o čemu se šuška u političkim i bezbjednosnim kuloarima.

Jer, logično bi bilo, da upravo DAN svakog dana pritiska tužilaštvo da se ispitaju navodi iz tog izvještaja. Da svakoga dana preko stranica novine pozivaju nadležne da saopšte da li su tačni navodi iz izvještaja. Da isto traže od svih drugih medija, da zajedno naprave pritisak da se utvrdi istina i stavi tačka na spekulacije da li je taj izvještaj tačan ili lažan. Protok od vremena od skoro tri godine, čutanje tužilaštva, prevođenje papira iz Italije koje se oteglo kao zidanje Skadra na Bojani, kao i zaglušujuća tišina DAN-a i svih medija, kao i vlasti, zabrinjava i tjera na sumnju. Kao i nagla promjena uređivačke politike novine, baš u momentu objavljivanja pomenutog izvještaja. Čudno zar ne?

Mnogima, pa i iz samog DAN-a, očigledno najviše odgovara da i dalje naslovnicu te novine krasi Duškova slika, jer ona donosi čist profit. Sve ostalo je čista kocka, a što bi se oni kockali, kad imaju jasnu računicu. Najbolja je zarada na mrtvima, kako na naslovnoj strani, tako i u rubrikama Čitulje. Siguran fiks, što bi rekli kladioničari. Isto razmišlja i vlast, što bi prevodili dokaze iz Italije, kad ovako kontrolišu situaciju na terenu i taj medij drže pod kontrolom. Prevod bi samo mogao da iskomplikuje računicu i jednima i drugima, a to niko ne želi. Ipak, kako se šuška, izgleda da će ta idila uskoro biti prekinuta jer prevod ipak stigao u prave ruke i uskoro će biti prezentovan!