SVETA PETKA – SVJETLOSNA, ARHANGELSKA DUŠA I BLAGODATNA ZAŠTITNICA ZDRAVLJA I PORODIČNE SREĆE

Piše Milan Gajović

„Proslavimo svi pobožno najčasniju Paraskevu, svetu zaštitnicu u nevoljama, jer ona ostavivši propadljivi život, primi vječni nepropadljivi. Zbog toga, po Božjoj zapovijesti, nađe slavu blagodat da čini čuda.“

„…zasijala si cijelom svijetu kao pre svijetlo sunce i onima koji su u tjelesnim i duhovnim bolestima javila si se kao iscjeliteljka…“ (Iz himni zahvalnosti i blagodarnosti Prepodobnoj mati Paraskevi)

Prepodobna mati Paraskeva – Sveta Petka (grč. Agia Paraskevi) je velika srpska, vizantijska (grčka), svepravoslavna i svehrišćanska svetiteljka, podvižnica i ugodnica Božija, koja je živjela krajem 10. i u 11.vijeku. Došla je na ovaj svijet i okončala svoje ovozemaljsko žitije u mjestu Epivat, u Trakiji, na obali Mramornog mora, blizu Carigrada.

Nakon smrti roditelja, u djevojačkoj dobi, napustila je porodični dom i otišla u Carigrad. Tamo se zamonašila u crkvi Sveta Sofija i dobila monaško ime Paraskeva (Petka). Nedugo potom, otišla je u Jordansku pustinju, gdje je živjela bogougodnim, podvižničkim životom u postu i molitvi, sve do starosti svoje.

U poznome dobu njenog života, usnila je anđela koji joj je savjetovao da se vrati u svoje rodno mjesto, Epivat. Poslije oko dvije godine, blaženo se upokojila u Gospodu. Nakon izvjesnog vremena, njen grob je otvoren i otkriveno je njeno miomirisno, netruležno tijelo.

NJene čudotvorne mošti su više puta prenošene. Najprije u Carigrad, pa u bugarsko Trnovo, 1238.godine. Na molbu knjeginje Milice sultanu Bajazitu, mošti Svete Petke su prenijete u Beograd. Od 1641.godine do dana današnjeg, počivaju u rumunskom gradu Jaši.

Proslavljanje Svete Petke je veoma rašireno u srpskom narodu. Srpska pravoslavna crkva praznuje 27. oktobar, kao Dan prepodobne mati Paraskeve – Svete Petke, zaštitnice porodice, žena, djece, starih, bolesnih i siromašnih. Pored svetinja, njoj posvećenih, nalaze se izvori sa ljekovitom vodom.

Sveta Petka se često javlja mojoj supruzi Dragici, u snu i na javi, kao svjetlosno biće, nadzemaljske, staklaste žute boje koje isijava izuzetno blaženstvo i smirenost, sa krupnim, crnim očima, podignutom šakom i spojenim palcem i domalim prstom. Zrači smirenošću i ljekovitim pogledom i, zajedno sa anđelima koje bogougodno savjetuje, iscjeljuje one koji joj se iskreno, molitveno obrate. Svetica se javlja i kao živi, umni, svjetlosni, „zvjezdani put“ koji se širi prema onom kome se javlja,
Na višem, duhovnom planu, vaznesena je do arhangelskog nivoa Svete Matrone (Matronuške) Moskovske Svemoćne i javlja se, najčešće u snovima, odabranima. NJen ovozemaljski lik je najvjernije prikazan na bugarskoj ikoni na kojoj piše „Sveta Petka zakrilnica blgarska“.

„Svjetlosnim loptama“ Svetica uspostavlja energetsku ravnotežu. Bogougodne duše štiti od negativne energije nedobronamjernika. Pomaže u porođajima, odnosno prilikom dolaska na ovaj svijet, ali i spašava od nasilne smrti (na primjer, sprečavanjem saobraćajnih nesreća) one koji to vrlim životom zaslužuju. Blagim podizanjem ruke, sa ispruženom šakom, oživljava rad srca i vraća u zemni život one kojima još nije vrijeme za odlazak na Nebeski plan.

Sveta Petka ukazuje da su čedomorstvo, samoubistvo i silovanje veliki grijesi i da je potrebno više zemaljskih neporočnih života da se ti grijesi očiste i od Nebesa oproste. Kroz više zemaljskih otjelovljenja, ljudske duše koje su počinile takva zla moraju se, napornim, trnovitim putem, prije svega same, izboriti za duhovno spasenje i napredovanje. Onima koji se iskreno kaju, i Sveta Petka, jasnoviđenjem, pomaže izbavljenju. Ali, svetica ukazuje i na bogougodnost žrtvinog prizivanja pravde Božije da počinioca velikog grijeha stigne zlo koje je počinio.

Bogoobdarena ozdravljuje žitarična polja i iscjeljuje prirodnu sredinu i ljude.

Svetica je, u duhovnom smirenju, više decenija provela u pustinji, u vodooskudici, pa joj je Gospod dao moć osvećenja vodoizvorišta. Drugim riječima, Milošću je obdarena da se, kao „talasasta energija“ „utka“ i „plovi“ vodotokovima, čineći ih svetovodnim, odnosno svetovodičnim.

Prepodobna je umnogome umanjila štetne posledice satanističke NATO agresije na Saveznu Republiku Jugoslaviju. Bez njene Bogopomoći, stanovništvo bi masovno umiralo od kancerogenih oboljenja. Bogovoljena se usrdno moli da kancer nestane sa lica Zemlje (osim za najveće grešnike) i savjetuje da se, kao preventiva i radi liječenja te bolesti „crno grožđe jede više nego hleb“, kao da se mnogo više hranimo bobičastim voćem (prije svega, drenjinama i borovnicama).

Sveta Petka beskrajno voli srpski i ruski narod. Bogonadahnuto štiti Rusiju od nuklearnog napada, pomaže njenoj pobjedi u ratu za moralno posrnulim Zapadom i doprinosi, ne samo da ta država postane centar Pravoslavlja, već i globalno središte sabiranja oko istinskih ljudskih vrijednosti.

Sveti srpsko-ruski arhangeli savjetuju da se u Srpskoj pravoslavnoj crkvi i Ruskoj pravoslavnoj crkvi Sveta Petka češće pominje u bogoslužbenim radnjama, prije svega, u liturgijama, te da bi trebalo izgraditi više svetinja njoj posvećenih. Time bi se srpski i ruski narod napajao silnom, Božijom, blagodatnom, zaštitnom, pozitivnom energijom.

Prepodobna Svetiteljko, moli Boga za nas!

Slava Ti i hvala Sveta Petko, Svjetlosna Nebesnice i Spasiteljko sina moga i cijele porodice moje!

(Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrikama „Drugi pišu“ i „Kolumne“ nisu nužno i stavovi redakcije portala „Borba“)