Piše: Bojo Pižurica
Što ste na 12. jul digli hajku, našu, mnogo godina kasnije, ostvarenu bajku?
Toga dana mi smo se uspravili, digli svoj ponos, svoj barjak, svog vođu i svoju državu. Upalilo je u ZG pa zašto ne bi i na CT. Još da šće onaj pogani princ Mihailo, đe bi nam bio kraj. Nitko nam ništa ne bi mogao.
Ono, jes da smo morali da damo sve od Ulcinja do Bara i Podgorice, Boku i još ponešto, ali pobjedi se u zube ne gleda. Svoja vjera, svoj jezik, svoja crkva, svoja latinica, svoja himna, svoj sabor, sve je svoje zasijalo u punom vero sjaju.
Ono, jes da smo pisali telegrame zahvalnosti Dučeu i Fireru, a kome je trebalo da pišemo?! Dinastiji Karađorđević?! Molotovu?! Možda je trebalo koju riječ poslati onom ostrvljaninu Edvardu VIII, starom Firerovom znalcu i pajtašu, ali se ne sjetismo. Ko će se sjetiti svega u onolikoj radosti i veselju.
Ono, jes da je ta država trajala samo jedan dan, do sjutrašnjeg zlojutra kada je maniti narod pokvario ispijanje prvog ranog makijata naših saborskih usrećitelja sa grofom Macolinijem.
Ke sućesa? Pitao je grof. Pucaju konte, fuoko, fuoko, bježmo, via, via! Zašto pucaju, čudio se grof, ja sam im donio nezavisnost, možda pucaju od sreće. Felićita, mora da je to.
Kažu, Firer je naš telegram stalno nosio u džepu i čitao ga nekoliko puta na dan. To mu je davalo snagu da što jače krene sa operacijom Barbarosa. Pred važne bitke, čitao ga je i svojim generalima. Fon Braunič je zavidio fon Boku zato što ga je ovaj znao napamet.
Kada mu je Duče bio u posjeti, posvađali su se oko toga čiji je telegram ljepši i iskreniji. Firer je rekao da je njegov daleko ljepši, da je to jedan telegram sa dušom. I dodao, da je Eva Braun mnogo ljepša i ljupkija od Klare Petači. I da Porše pravi mnogo bolje tenkove od Fijata. I da on ima mnogo ljepšu uniformu, pravi Hugo Boss! I da su bavarske kobasice mnogo ukusnije i bolje od njegovih makarona.
Bila je to kap koja je prelila čašu. Mama mia! Zavapio je Duče. On to više nije mogao da podnese. Ušne resice su mu se zatresle, brada podigla, a mala suza zaiskrila u uglu njegovog dučeovskog oka. Smrtno se uvrijedio, ljutito odmaglio i smjesta kapitulirao.
Te zime, njegov vojnik Franćesko, prezimio je i prehranio se, kod mojih đeda i babe, sklupčan u ćošku, milujući mačku i ne znajući ništa o ovoj ljutoj svađi.
Firer je kasnije, kada su ruke počele da mu se tresu, tražio od Gebelsa da mu čita telegram. Čim Eva Braun trkne do toaleta ili ode da šeta Blondija, Gebels mu čita. Firera je jako nerviralo to što Gebels, tokom razgovora, pogrešno izgovara ime Sekula, govoreći Zekula.
Najn Zekula nego Sekula, nauči već jednom. Vidiš kako tačno izgovaraš Ante, možeš i Sekula. Posle toga tražio je od Gebelsa da zove fon Paulusa da ga pita koliko je likvidirao Rusa. Rekao sam 30 miliona, za početak.
Ipak, hajde prvo, zdravlja ti Jozefe, pročitaj mi, deder, telegram još jednom, naročito onaj dio gdje mi žele da novi evropski poredak ostvari skoru sretnu pobjedu.
Kada je shvatio da Firer više voli to pismo od svih njegovih zajedno, siroma Gebels se ubio. Pošto Fireru više nije imao ko da čita, i on se ubio, pa zapalio.
I ostao je pepeo, a u pepelu žar. Za sve one koji duvaju. I ostala su pisma, kao zavjet za neka bolja vremena.
(Mišljenja i stavovi u rubrici Kolumne/Drugi pišu nisu nužno stavovi redakcije Borbe)
