SUVIŠNI IZVJEŠTAJ
piše: Bećir Vuković
I oni koji misle da vrijeme pokreće kazaljke na časovniku, znaju, Abazović ne da povlačenje Zakona o slobodi vjeroispovijesti….
Abazović, naučava, sasvim je dovoljno izmijeniti samo onih nekoliko članova zakona, baš onih nad kojima je htio da nadnese čelo i bivši premijer…
Tako, na kraju godine a početku polugodišnjeg mandata poručuje Abazović, šef predsjednika vlade…
Tako će Abazović sa zakonim, tako će i sa otvoranjem dosijea, tako će će i sa popisom, tako će i sa češljanjem biračkog spiska…
Oni koji znaju da vrijeme ne pokreće kazaljke prema ponoći i Novoj godini, znaju da je ova vlada više marionetska nego ona koju smo srušili…
Nažalost, to je svima jasno. Nažalost, i (skoro) svi o tome ćutimo…
Ako je tako sa vremenom i časovnikom, onda je nejasno kako ćemo planirati doček Nove godine. Realnom čovjeku doček Nove godine sasvim je nemoguć. Šta tek reći za realnog čovjeka poput vas…
Što se mene tiče, iskustvo mi govori da postoji samo nepovratno vrijeme…
Inače, vrijeme bi se moglo mjeriti čak i ručnim satom, kad bi imalo ikakvu informaciju o sebi i svijetu, sem one o – nepovratnom…
Rame uz rame sa nepovratnim vremenom stoji i ono od naroda ljepše definisanom – uzaludno vrijeme…
Nadam se da ćemo, uskoro, i na srpskom jeziku ‘tragati za izgubljenim vremenom’…
Iako smo znali da je vrijeme pregazilo Crnu Goru (sami zaključite zašto ne kažem – davno), samo praznoslovci nisu znali da su u zabludi. Kako u prostoru (tako i u takozvanom vremenu), a onda i u svemu…
U Crnoj nam Gori časovnik će početi da mjeri vrijeme, kad Crna Gora bude u stanju da u svojim farmaceutskim fabrikama proizvede vakcinu protiv kovida21, kad pacijent ne bude umirao u hodniku, i ne bude se hranio rižom i prženim krompirom od kuće…
I oni koji znaju da moralisti nisu isto što i geometri (iako i jedni i drugi ponešto mjere), znaju da je kovid19 šifra za promjenu skoro svakog segmenta društva (osim crnogorskog), naročito ekonomije, uostalom to ne kriju ni čelnici Svetskog ekonomskog foruma…
Nažalost, skoro svi to znamo, ali niko ne umije da ćuti kao mi…
U jednoj filozofiji nalazimo da u dubini čovjeka ne nalazimo čovjeka…
Iako sa oba oka vidimo šta je na površini, opet, radije ne vidimo, i, opet, navodno, gledamo u dubinu…
Jasno je da ćemo se vakcionisati, i zadnja je ura da Crnogorci prime genetski modifikovanu vakcinu. Kažemo ura a ne URA: ura koja u ovom slučaju nije jedinica za vrijeme. Ukoliko mislite na URU, utoliko užasnije…
Cijeli svijet ubačen je u jedan program novog svetskog poretka koji nije metafora. Metafora je da se novi svetski poredak bori za prava smrtnika…
Da li je metafora da ništa vještačko ne raste na drvetu…
Jeste, ako poetizujete evoluciju poput gradonačelnika Podgorice. Pa, ipak, evolicija više voli strip nego poeziju…