Komentarišući sve prisutnije nasilje u našem društvu gostujući u emisjiji Pressing na Gradskoj RTV, advokat Mitar Šušić, kazao je da u cjelini ne možemo govoriti o bezbjednosti bilo koje struke i bilo kog pojedinca na adekvatan način, imajući u vidu da je nasilje pogotovo u formama koje nisu direkte, sa društvenih mreža, vajber grupa, vrlo često nekažnjivo.
Kada je riječ o formiranju vlasti u Podgorici, Za budućnost Podgorice je dobila uvjeravanje od koalicije PES i Demokrate da su raspoloženi za saradnju, te da od druge koalicije koji čine GP URA i predsjednik Milatović nisu dobili odgovor.
„Platforma je samo eufemizam za odlaganje procesa i pravljenje nekih dogovora iza scene. Svi su svjesni šta je jedino logičko i politički opravdano ishodiše ovih izbora, a svaki pokušaj da se iz toga izvuče neka pozicija koja ne pripada, završiće kako je završila i u prošlosti“ poručio je Šušić gostujući
Na pitanje zašto sve češće imao pojavu nasilja u društvu, Šušić smatra da treba tražiti i u globalnim trendovima i globalnoj promociji nasilja.
„Kroz kinematografiju i muziku, nasilje se promoviše kao poželjan oblik ponašanja što utiče na percepciju i ponašanje posebno mladih ljudi. Zato imamo klanove, ubistva na ulicama koja ne mare ko može stradati tom prilikom, zato imamo napade na novinare, prijetnje na vajber grupama“, objašnjava on.
Ističe da je ključ za rešavanje tog problema odnos države prema tome, jer ako nećemo ili ne možemo da na kolektivnom nivou utičemo na produkciju kvalitetnog sadržaja u medijima, muzici, kinematografiji, odgovor je primjena zakona.
„Trenutna kaznena politika prema nasilju je takva da ono zapravo biva stimulisano. Neko ko je učesnik određenog oblika ponašanja koje je nasilno, ne može očekivati neku kaznu koja bi bila tako flagrantno zadriranje u njegova prava. Teško je bez ozbiljnije strategije, koja se treba baviti i kaznenom politikom i prevencijom, te društvenim ambijentom, izboriti se sa problemom nasilja“, smatra Šušić.
Osim novinara, svjedočimo da često nasilje trpe i zdravstveni radnici i advokati, istakao je Begović. Dodaje, da bi uvođenje statusa službenog lica za novinare, bilo jedno od prvih koraka u borbi države protiv pojave nasilja, budući da bi novinar bio zaštićen kvalitetnijem nivou.
Šušić je istakao da je juče izostala reakcija nevladinog sektora povodom napada na novinarku Raičković.
„Imali prilično jedinstvenu reakciju medija, čak su i političari bili vrlo glasni, međuim, ono što je izostalo, a što otkriva neke stvari u društvu je potpuno ćutanje onih kojima je to jedini poziv u životu- zaštita ljudskih prava, sloboda medija, zaštita prava žena. Napadnuta je žena, napadnuta je novinarka zbog svog pisanja. Na sajtovima vodećih NVO, koje se navodono bave zaštitom ljudskih prava, ni slova o tome. Ti miševi se i dalje bave popisom, državljanstvom, ali o ovome nismo imali nijednu javnu reakciju od vodećih NVO koje pretenduju da budu kreatori javnih politika, zaštitnici univerzalnih vrijednosti, a koje zapravo samo sprovode agendu onoga ko ih plati“, poručio je Šušić.
Dvojno državljanstvo
Šušić smatra da građanin ne može imati štetu od dvojnog državljanstva, dok štetu možeda trpi određena politička partija ili ideologija.
„Imamo sukob različitih viđenja Crne Gore. Neko je vidio Crnu Goru kao svoju privatnu državu, a državljanstvo je odnos prema toj državi, i onda je koncept državljanstva kreiran da podriži takvu politiku. Zbog toga je Zakon o državljanstvu restriktivan. Mi i dalje imamo činjenicu da u Crnoj Gori boravi veliki broj ljudi koji su porijeklom iz Crne Gore, čiji su roditelji iz CG, čija su djeca rođena u CG, koji žive ovdje više decenija, a koji nisu ostvarili pravo na državljanstvo iz razloga što im je različitim administrativnim zavrzlamam uskraćivano i skraćivano pravo na privremeni ili stalni boravak, koji je jedan od uslova za sticanje državljanstva. Liberalizacija državljanstva u stah tjera one koji Crnu Goru projektuju kao svoju privatu državu, jer će izgubiti kontrolu nad tim ko sve ima držaljanstvo. Kad imaju taj rastriktivni model, imaju nadu da će kontrolisanim biračkim tijelom preokrenu Crnu Goru u onom pravcu na kojem je bila do 2020. godine“, poručio je Šušić.
Umjesto poboljšanja kapaciteta pravosudnog aparata, država rješenje teži da nađe u ograničavnju ljudskih prava okrivljenih i što će postupak zamaskirati, smatra Šušić.
„Država je imala dovoljno vremena i u prethodnim decenijama i u zadnje četri godine, da nešto uradi. U zadnje četri godine smo imali mnoštva ideja, mogli smo bar nešto da uradimo. Mi smo samo dodatno urušili sistem, veliki broj sudija je otiša u penziju, dodatno smo destimulisali mlade ljude da idu u tu branšu. Time država treba da se bavi, a ne produženjem roka za dvije godine“, kazao je on.