Šta učini crni Danile? Zar si baš pred Rolan Garos morao da osvojiš masters u Rimu, na toliko ti omraženoj šljaci, da gurneš Novaka Đokovića sa druge na treću poziciju ATP liste, te da spriječiš da se spektakl sa Karlosom Alkarazom, o kojem se priča maltene od početka turnira, dogodi u finalu, a ne rundu ranije? Da si bar bio neki faktor u Parizu, a ne žrtva anonimusa u prvoj rundi.
Jer ni o mnogim finalima grend slemova nije se raspredalo kao o predstojećem teniskom blokbasteru.
Da, desila se sudbina, riješila da bude grešnica – jer kako bi Medvedev drugačije osvojio turnir na šljaci – i iz nekog razloga htela da se najkrvoločniji igrač nove teniske generacije prije finala ispriječi na putu kralju bijelog sporta što želi da prigrli poslednji argument u debati za najboljeg svih vremena.
Toliki redovi su već ispisani, toliko je teniskih stručnjaka, bivših legendi, analitičara zborilo o okršaju Novaka Đokovića i Karlosa Alkaraza i dok su Španac i Srbin rušili prepreke u prvoj i početkom druge nedjelje pariskog grend slema, dok se još nije znalo (a znalo se) da će se na pretposlednjem stepeniku pred podizanje trofeja musketara desiti sudar generacija. Otelo se nekima i da ga prekrste u prekretnicu teniske istorije. Možda je još rano za to, jer šta god da se desi na Šatrijeu, igra se početkom jula i taj Vimbldon – znate onaj turnir na londonskoj travi na kojoj niko ne pleše tako ritmično kao Đoković?
Ipak, sučeljavanje dva teniska svijeta dogodiće se danas, ne prije 14.45. Sa jedne strane biće legenda što igra 45. grend slem polufinale, sa druge izazivač u ulozi favorita, momak koji je stazu ka teniskom Olimpu nedavno počeo da krči. Njemu će biti tek drugo grend slem finale i nastavak potjere za drugom titulom na najvećim turnirima.
I dok je Novak Đoković u svim mečevima osim onog u osmini finala protiv Huana Pabla Variljasa, na kraće ili duže periode, uprkos sekvencama vrhunskog tenisa, pokazivao određene oscilacije u igri, Alkaraz je, uz izuzetak izgubljenog seta protiv Japanca Tara Danijela, mljeo sve što mu se našlo pred reketom. Autoritet sa kojim je oduvao sa terena Stefanosa Cicipasa, od petog tenisera svijeta napravio igračku koja je tokom i po završtku meča postala predmet podsmjeha.
„Moj nivo tenisa raste svaki put kada pobijedim. Rekao bih da je ovo bio jedan od najboljih mečeva moje dosadašnje karijere”, tako je Karlitos opisao svoj tenis nakon masakriranja Cicipasa.
Ali Stefanos je nekoliko puta u karijeri pokazao da je labilna teniska kategorija. Alkaraz će ovoga puta sa druge strane mreže imati mentalni armirani beton. Jeste mladić iz Mursije 16 godina mlađi, jeste proveo oko tri i po sata manje na terenu i činjenica je da je sposoban da proizvodi više snage u udarcima od Đokovića. To na papiru de fakto jesu njegove prednosti. Ali umije ruka mladićima da se stegne u završnicama grend slem turnira ma koliko bili kvalitetni. Mečevi poput ovih Đokovićeva su zona komfora – iz 44 dosadašnja grend slem polufinala izvojevao je 33 pobjede! Činjenica, na Garosu jeste najranijiviji (Australija 10-0, Vimbldon 8-3, US open 9-3), ali mu je procenat prolaznosti u finale i dalje pozitivan – šest puta je pobjeđivao i pet puta gubio, mahom od Nadala.
„Nekako Đoković je još daleko od svoje najbolje verzije”, rekao je Toni Nadal, ali upozorio da se takav šampion uvek bori do kraja „Njegov borbeni duh omogućava mu da se prilagodi svakoj vrsti situacije”, rekao je Rafin stric i nekadašnji trener.
Kao mnogo puta ranije u onim epskim mečevima sa Rafaelom Nadalom, ponovo će Novak Đoković gledati u Španca, ponovo u nestvarno agresivnog protivnika… Neće biti Rafe, ali pucaće forhendi. Vjerujte na riječ, ponekad Karlos napada i kada stoji dva, tri metra van osnovne linije. I zato će Đoković u moru poena gde će Alkaraz nemilosrdno tući po loptici, morati da pronalazi one udarce – pričao je o tome i zbunjeni Variljas – što vas iz totalne defazive, u sekundi dovedu u situaciju da vi diktirate.
„Definitivno najveći izazov za mene do sada na turniru. Ako želite da budete najbolji, morate da pobjeđujete najbolje„, svjestan je i Đoković kakv ga breg čeka na Šatrijeu.
Okolnosti u kojima se igra polufinale, zna mnoge potencijalno meč godine, slične su onima iz 2011. jedne od najupečatljivijih sezona Novaka Đokovića. Sedam titula je naređao Srbin, osovjio Australijan open, četiri mastersa, došao na Rolan Garos, negovao strašnu seriju od 43. pobjede, a onda ga je Rodžer Federer resetovao u polufinalu. Karlitos nije mogao da nastupi u Australiji zbog povrede, ali je sakupio pet trofeja, došao u Grad svjetlosti kao prvi favorit i autor najmoćnijeg tenisa od starta sezone… Ne kažemo da će se istorija ponoviti, ali se nadamo.
Taj „prokleti” Medvedev… Morali su Đoković i Alkaraz da igraju finale. Jer samo su njih dvojica od početka godine držali prvo mesto ATP liste (Novak 14 nedelja, Alkaraz 9), jer su njihove teniske aure toliko snažne da se o drugom polufinalu, Aleksanderu Zverevu i Kasperu Rudu, slabo i govori. Kao da će osvajač ovogodišnjeg Rolan Garosa biti krunisan dva dana prije finala.
(mocart sport)
