Stiže vakcina protiv kokaina?
Potrošnja kokaina je na rekordnom nivou. Prema podacima UN, 2021. godine oko 22 miliona ljudi konzumiralo je ovu drogu.
Po učestalosti upotrebe je na drugom mjestu, poslije kanabisa. U Evropi kokain uglavnom konzumiraju njemački državljani. To pokazuju analize otpadnih voda. Potrošnja dovodi cirkulatorni sistem do krajnjih granica, što se može uporediti sa neprekidnim maratonskim trčanjem. Odbijanje je takođe veliki fizički i psihički teret. Sada istraživači u Brazilu rade na serumu koji bi trebalo da podrži terapiju odvikavanja, piše DV.
„Kao da je zeleno svetlo upaljeno na svim semaforima“
Većina korisnika ušmrče kokain u prahu – kroz nozdrve. Alternativa je pušenje uz pomoć lule. Aktivna supstanca dospijeva u mozak kroz krv. Tamo izaziva lučenje različitih supstanci za prenos informacija, uključujući i dopamin. Postoji osjećaj intenzivne euforije.
Tijelo postaje hiperaktivno i nadraženo. Srce pumpa krv punom snagom, arterije se sužavaju. Povećanje krvnog pritiska i tjelesne temperature. Potrebe poput gladi i žeđi postaju nevažne. U najgorem slučaju, „izlet” se može završiti konvulzijama, komom ili prestankom disanja ili otkucaja srca.
Ekstazi traje između 5 i 30 minuta. „Imate osjećaj da su svi semafori zeleni“, kaže Hanspeter Ekert, terapeut u berlinskom udruženju za liječenje zavisnosti.
Prva koja bi se koristila u terapiji
Vakcina protiv kokaina može pomoći u terapiji ove zavisnosti. Nakon vakcinacije, antitijla se proizvode u krvi. Oni se ciljano vezuju za kokain. Stvaraju se formacije koje zbog svoje veličine ne mogu da prođu kroz krvno-moždanu barijeru. Time se sprečava stimulacija mozga, a time i osjećaj koji donosi konzumacija kokaina.
Sprečava reakciju mozga koja izaziva želju da ponovo uzme lijek. „Zbog toga, pacijent doživljava lijek drugačije“, rekao je za DV Frederiko Garsija sa brazilskog univerziteta UFMG . Njegov istraživački tim je sproveo eksperimente na pacovima.
Garsija smatra da bi se rezultati postignuti na životinjama mogli postići i na ljudima. To bi bila prva vakcina protiv kokaina koja bi se koristila u terapiji.
Na takvim serumima rade i istraživački timovi u SAD. Trenutno nema kliničkih studija na ljudima, tako da je neizvjesno kada će se, ako uopšte, pojaviti vakcina.
Može li vakcina sprečiti zavisnost?
Terapeut Eckert pozdravlja ideju. Ako nema ekstatičnog stanja, glava se smiruje. Tijelo se može odvojiti od trajne iritacije. Pacijent može imati pozitivno iskustvo i zaključiti: dobar osjećaj dolazi od mene, a ne od lijeka.
Ekart je takođe skeptičan, jer je terapija težak poduhvat. Za terapiju mu je potrebno najmanje godinu dana. Zavisnici uče kako da razumiju svoje tijelo i psihu. Govore o svojim osjećanjima i problemima – i moraju da donose teške odluke. Koje prijatelje je bolje izbjegavati? Kako ću podnijeti bol? U ovim procesima postepeno stiču više kontrole nad svojim životima.
Vakcina nije namijenjena za prevenciju niti za one koji samo povremeno konzumiraju kokain. Ekert upozorava da kod vakcinisanih postoji rizik od predoziranja, jer serum ne djeluje, pa automatski posežu za većim količinama.
Marica Ferri iz Evropske kancelarije za droge i narkomanije ima druge sumnje: „Sama opijate nisu izolovani problem. Prestanak kokaina ne znači da se svi problemi automatski rješavaju. Tijelo mora da se izliječi, baš kao i psiha. Terapija brine o psihi i socijalnom okruženju. „Potrebno je vreme“, kaže Feri.
Ona preferira sveobuhvatnija rješenja, ona koja bi mogla da pomognu što većem broju ljudi. Kao stručnjak za javno zdravlje, Feri želi da ljudima olakša pristup terapiji. Ona kaže da je vakcina rješenje samo za mali dio onih koji su već na terapiji.
(B92)