„Staromještanin“

„Staromještanin“

Piše: Marko Kentera, nekadašnji sekretar za privredu i finansije i direktor JU Grad teatar i TV Budva

Morbidni i izopačeni termin koji mediji i mnogi moji sugrađani koriste kako bi istakli razliku između onih čije porodice na prostoru današnje Budve žive više stotina godina, sa jedne strane, i „gorštaka“, „sjevernjaka“, „seljaka“, sa druge strane.
Šovinizam i rasizam u najbukvalnijem smislu tih riječi.

Budva danas liči baš na tog „staromještanina“ koji je prodao đedov plac, prevario sestre i tetke i položio na račun u Prvoj banci par miliona. Sa sve 9% kamate.
Pa za godinu dana prodao kuću, založio sat i pozajmio od komšija da bi ostvario plan koji ga je na kraju koštao svega što je ikad imao.

Tvrde iz projektne koalicije da je grad pun turista, terasa, muzike i najljepšeg sjaja ali ispod te šminke zjapi rupa duboka gotovo stotinu miliona eura.
Niko više ni ne pokušava, niti bi umio, da objasni gdje su nestale tolike pare.
Moglo bi se reći da su došle na naplatu kupljene diplome.

Kad cifre postanu prevelike, račun u Budvi više ne polažu ekonomisti i pravnici nego priučeni „mađioničari“, loši studenti koji su iz Bijelog Polja, za šaku eura, prešli na pravni fakultet u Podgorici i „oprali diplomu“. Danas takvi mnogima, uspješno, „prodaju“ mudrost i sposobnost.

Trideset miliona prihodovano je ove godine.
Dvadeset miliona preneseno je iz prethodne.
U zbiru – pedeset miliona svježeg novca.

Veliki kolač čak i za narko klan koji upravlja gradom a kamoli za probušenu gradsku kasu.
Na drugoj strani imamo dug prema državi, onih famoznih tridesetak miliona koje je Vlada platila umjesto Opštine Budva za drugove i povjerioce iz WTE, kompanije iz čuvenog Esena koja je za dio sistema koji vrijedi trideset miliona prihodovala preko 70 miliona eura .

Sa kamatama, dakle, tih tridesetak miliona se penje na skoro pedeset miliona.
Pedeset i pedeset.
Sto miliona eura.
Za pola godine.
Bez ijednog ozbiljnog projekta koji bi ostao iza ove vlasti kao trag da je novac makar prošao kroz grad ako već nije ostao u njemu.

U Budvi nema novih bulevara.
Nema bolnice koju su obećavali godinama. Nema škola i vrtića.
Nema garaža, iako se tvrdi da će ih biti.
Nema infrastrukture.
I najgore od svega, Budva po prvi put nema vizije.
Samo beskrajna neutoljena glad jedne političko-interesne družine kojom upravljaju dva zloglasna klana, koji su tek na početku svog pohoda. Akcija otimanja desetina miliona eura iz gradskog budžeta tek je započela.
Klan je uvijek brži od suda i tužilaštva.

Budvom više ne upravljaju ni partije ni ideologije.
Ni projektna koalicija.
Budvom upravljaju nemerljivi apetiti.
Gola mafija, građevinski i narko karteli, odavno su shvatili da je.budvanska politika najjeftinija investicija.
Uložiš samo par stotina hiljada eura u kampanju tj jednu švercersku turu, pa tome dodaš nekoliko kupljenih diploma, par od strane kamataša zarobljenih funkcionera, tri glasne parole o “oslobađanju grada”, i uz par dobrih debatera, dobiješ pristup kasi i kesi.

Posebna ironija je što su upravo oni koji su se kleli i prijetili da će “osloboditi Budvu od OKG DPS” uspjeli da naprave njegovu groteskniju kopiju.
Čak ni u “zlatnim” vremenima DPS novac nije nestajao ovako brzo i ovako bestidno. Bilo je puno dobrih projekata i još više loših realizacija.
Tada se makar gradilo i makar se betoniralo.
Ulice, bulevari i poneka iluzija razvoja.
Danas je beton mafijaški a iluzija isključivo naša.

Kupljenodiplomaši iz grupacije “Budva naš grad” ne shvataju da upravljaju opštinom koja tone u dugove. Niti za to mare.
Politička filozofija „Našeg grada“ svodi se na jednostavnu matematiku – što manje znanja, to više samopouzdanja. Zato danas Budvom odzvanja tišina totalnih neznalica o tome gdje je otišlo sto miliona eura.
Živimo u stotoj epizodi serijala – (Opet) čekamo SDT.

Nažalost, u Budvi živimo tek početak agonije.
Kada moj grad vode ljudi kojima su apetiti veći od sposobnosti a vrijeme provedeno u obrazovanju kraće od jednog budžetskog kvartala, finansijsko potonuće nije pitanje upozorenja nego se mjeri djelićem godišnjeg kalendara.

(Mišljenja i stavovi u rubrici Kolumne/Drugi pišu nisu nužno stavovi redakcije Borbe)