Kakvo je stanje jezika, i kako politički i tehnološki uticaj utiču na osnovnu identitetsku liniju?
O ovome su u Temi Jutra na Prvoj televiziji govorili predsjednik Savjeta muslimanskog naroda Crne Gore, Sabrija Vulić, poslanica koalicije ZBCG Jelena Božović i profesor srpskog jezika i književnosti Luka Spasojević.
Poslanica koalicije ZBCG kaže da nije novost da se o ovome diskutuje kao i da se postavlja pitanje šta su naše riječi, koje su riječi koje smo mi naslijedili.
„To se polemiše na stručnom nivou i do dana današnjeg još uvijek se nije našao neki kompromis. Razumijem da se jezik mijenja u odnosu na razvoj tehnologije, nauke i slično, što znači da jezik iziskuje nove termine. Svaki jezik je na ovim našim prostorima obogaćen nekim novim rječnikom koji dolazi iz engleskog jezika a pokušali su na razne načine da nađu zamjenu u domaćem jeziku“, kazala je ona.
U Crnoj Gori postoji pojava da se na silu i po svaku cijenu pokušavaju uvesti riječi iz hrvatskog jezika koje nam nisu potrebne, tvrdi Božovićeva i dodaje da su te riječi strane našem narodu.
„Ali se kroz medije i kroz strane nekih političara to koristi i to se odomaćilo kod našeg naroda a mi u jednom trenutku nismo svjesni da smo tu riječ preuzeli“, kazala je ona.
Profesor srpskog jezika i književnosti Luka Spasojević tvrdi da je važno konstatovati uticaj politike na logistiku.
„Time se govori da su politički kriterijumi primarniji u odnosu na lingvističke kriterijume. Crna Gora je jedna od rijetkih zemalja u Evropi gdje je 2008. godine otpočet proces modernizacije jezika a to govori da se rješavanje tih problema uopšte ne prepušta stručnjacima za jezik. To za cilj ima udaljavanje od srpskog jezičkog standarda. Recimo Hrvati danas govore općina umjesto opština, a to je vezano za srpski narodni jezik a oni su svakako grupa koja je slovenskog karaktera. Danas se i kod nas može čuti Ministarstvo vanjskih poslova gdje se pravi razlika od srpskog jezičkog standarda. Ako gledamo strukturne kriterijume, svi jezici sa prostora bivše Jugoslavije, odnosno na prostoru gdje se učio srpsko-hrvatski jezik, to je jedan jezik. Potrebno je samo utvrditi koji je to jezik, je li Vuka Karadžića koji je za bazu uzeo hercegovački dijalekat“, pita se Spasojević.
Dodaje da je to sve u osnovi svih drugih jezika a što su politički jezici jer oni nemaju višu lingvističku suštinu a mi možemo govoriti o pravu koje nije nigdje zabilježeno.
„Irelevantno je da svako naziva svoj jezik onako kako smatra da treba da ga naziva. To ne znači da mi nekom ne možemo dozvoliti da ga naziva kako želi ali na nivou nauke, te izmjene i novotarije su nerelevantne jer imaju politički a ne lingvistički cilj“, podvukao je on.
Predsjednik Savjeta muslimanskog naroda Crne Gore, Sabrija Vulić tvrdi da svoje imamo a svoje ne koristimo.
„Apropo kroatizacije srpskog i hrvatskog jezika vi znate da Hrvati koriste staroslovenske riječi. Siječanj, januar, korijen riječi vodi iz sječe, sječe badnjaka. Ja sam porijeklom iz Mrkojevića a na staromrkojevićkom se siječanj govori sačanj. Ali to je izvorna staroslovenska riječ. Zato sam i rekao, svoje imamo, a svoje ne koristimo. Siječanj je riječ svih nas odavde. Onda govorimo da mi uzimamo kroatizme, ali ispada da su oni čuvari staroslovenske tradicije“, kazao je Vulić.
Tvrdi i da je problem da djeca sada koriste anglicizme sa društvenih mreža.