Dosta je Đukanović bio davalac tuđe krvi!
Izgleda da se steže obruč oko bivšeg šefa Crne Gore i bivšeg i vječnog šefa DPS-a, Mila Đukanovića i da je njegovo hapšenje pitanje vremena.
Posljednji slučajevi hapšenja najodanijih Đukanovićevih saradnika i partnera u procesu kriminalizacije Crne Gore – Zorana Lazovića i Milivoja Katnića, očigledno, uznemirili su duhove do krajnjih granica. Do mjere da Đukanović u intervjuu Darku Šukoviću priziva čak i krvnu osvetu.
Čini se da je „recept“ trebalo da bude jednostavan. Naime, u nedelju je u dnevnom listu „Pobjeda“ objavljeno pismo, bivšeg glavnog specijalnog tužioca upućeno njegovom sinu Radanu, koji je objavio i naš portal. Katnić šalje pismo sinu Radanu, a sin Radan umjesto da proslijedi poruke iz pisma lično Đukanoviću, se odlučuje da to ipak preda uredniku Pobjede Drašku Đuranoviću, ali i zbog jako bitne stvari.
Dakle bitna stvar je korisna upotrebe Pobjede, da se poruke pošalju na još par adresa, posebno onima, kojima je „redukovan“ izvor saznanja. Valja poslati poruku pobratimu Z, (Zoran Lazović je pobratim Milivoja Katnića), koji je uhapšen istog dana kad i bivši GST, ali valja poslati poruku i bivšem zamjeniku Saši Čađenoviću, stanovniku Spuža evo dvije godine. Pisane novine su dozvoljene u Spužu, te je taj dio „recepta“ jasan.
Nakon što je primio k znanju, Đukanović čini se „jako i silovito“ odgovara, nemojte vi “propjevati” ja vas nisam ostavio i ja ću zvati naše Katunjane da se spreme da nas osvete.
Nevoljno, svjestan da priča gluposti, ipak ovo je vrlo svjesno izjavio u emisiji kod Darka Šukovića kako bi Katnića koji je već danima u štrajkuje glađu, ohrabrio da ćuti, da ne prekida štrajk.
Jasno je, koliko bi Katnić bio nezgodan „svjedok saradnik“, i koliko bi imao da kaže i oko pakovanja “državnog udara” a i oko favorizovanih kavčana kao državnog projekta Mila Đukanovića.
Evidentno je, da je Đukanović bio upoznat sa izjavom koju je Katnić dao i prije medija, a to je da je „natovario“ za sve Petra Lazovića „tajnog agenta“ i bivšeg zamjenika Sašu Čađenovića. Dakle, Đukanović djeluje preventivno.
Krenimo redom:
Podsjetimo, Đukanović je upozorio da je crnogorsko društvo “društvo osvetnika”, te da to nije karakteristično “samo za albanske zajednice, za koje se uglavnom vezuje krvna osveta”, već da se treba prisjetiti da “u srcu Crne Gore, u Katunskoj nahiji, krvna osveta među određenim starocrnogorskim porodicama traje duže od 200 godina”.
“E, ko to ne zna, taj ne razumije kako je opasno kad vam jedina politika nakon dolaska na vlast postane revanšizam. Revanšizam je samo političko ime za osvetu. To znači da ne postoji svijest o tome da treba podvući crtu ispod crnogorske prakse osvete. Onaj ko radi ovo što sada radi, taj ne shvata da je već otpočeo novu stranicu crnogorskih osveta. I jako griješi ako u onim lisicama nad kojima likuje, na rukama drugih ljudi, ne prepoznaje svoje lisice sjutra”, poručio je Đukanović koji je, podsjetimo, koliko juče pozivao i na gerilski otpor u šumama.
Ali, šta je to prethodilo Đukanovićevoj histeriji i prijetnjama?!
Riječ je, naravno, o pismu Milivoja Katnića sinu Radanu, a zapravo, ostatku ostataka novocrnogorskih ekstremista i vatrenih pristalica DPS-a koji se pozivaju na mobilizaciju!
Šta Katnić poručuje u „pismu sinu“?
Pa, u njemu sve vrvi od pozivanja na principe, slobodarstvo, u njemu se prepliće konstantna igra života i smrti kao navodnog starocrnogorskog usuda koji se, eto, ponavlja i sada!
Katnić ide dotle da poziva sina da izrodi što više djece, kao inat navodnim dušmanima, i to mu propisuje kao zavjet.
Jasno je da na ovaj način Katnić cilja narod – njihovu emociju, i da od aktivista DPS-a nastoji napraviti vojnike koji će biti spremni na odsudni boj protiv mrskih neprijatelja, baš kao što je to pokušao nedavno i Adnan Čirgić – svrstavajući i jednog Nena Kaluđerovića u red crnogorskih gerilaca koji se, navodno, nalazi na listi za odstrijel od strane Beograda.
„Jasno ti je, Raśo, da je štrajk glađu jedina opcija. To može trajati, recimo, mjesec dana; pokušaće da me spriječe, kad padnem u komu odvođenjem u bolnicu radi pružanja pomoći. No, Raśo, ja ću, čim mi se mozak vrati, nastaviti do kraja – dok ne svane nova zora. Kada će se Crnogorci probuditi ,,iz sna mrtvog kojim spavaju“, piše Katnić.
NJegove poruke s druge strane „dočekuje“ Đukanović koji, bez imalo pijeteta prema vremešnom Katniću koji štrajkuje glađu i odbija terapiju, ne poziva istog da zarad svoje porodice prekine štrajk i da vodi računa o zdravlju. Dakle, ni traga od ljudskog lika. Ne! Đukanović dodatno rasplamsava vatru i, očigledno, želi da ide do kraja! I sve to, iz golog straha i bijesa što više ne posjeduje iste one poluge moći kojima se obračunavao sa neprijateljima – tom mrskom Srbijom, ali, ovoga puta, za potencijalnu prijetnju drži i Albaniju koju predstavlja kao partnera Beogradu u procesu uspostavljanja „Otvorenog Balkana“ i nove geopolitičke podjele regiona. Jasno je zašto to radi i zašto igra na povampirenje sjećanja na ne baš tako skladan suživot Crnogoraca i Albanaca.
Stoga, Đukanović apeluje na događanje svecrnogorskog jedinstva u borbi od mrskih mu neprijatelja: „Ne vjerujem da u Crnoj Gori danas žive Crnogorci toliko različiti od onih koji su hiljadu godina branili svoju slobodu, čast, dostojanstvo i državu“.
U svom bijesu i vlastitoj nemoći Đukanović kritikuje i SAD, optužujući čak i Soroša mlađeg.
Osjeća da je pušten niz vodu…
Međutim, ono što je najbitnije u ovoj palanačkoj ujdurmi jeste da narod ne nasjedne na huškačku politiku i da ruku pravde dočeka mirno.
A neka institucije rade svoj posao i neka privedu pravdi onoga koji im je zaprijetio da se ne zaleću.
I da se vratimo na rečenicu sa početka teksta. Dosta je Đukanović bio dobrovoljni davalac tuđe krvi!
(in4s.net)