Šta se krije iza odluke Ustavnog suda: Dio DPS-a želio razbijanje dijaloga sa opozicijom i formiranje izborne Vlade sa „evropskim“ snagama!

Odluka Ustavnog suda kojom se poništavaju rješenja Višeg i Apelacionog suda, vezano za slučaj Nebojše Medojevića i Milana Kneževića, samo je nastavak obračuna unutar samog DPS-a, otkriva Borba. Jasno je da je struja Mila Đukanovića, ovom odlukom Ustavnog suda, uzvratila udarac, iza kulisa, ekipi okupljenoj oko premijera Duška Markovića. Svakome po poznaje situaciju unutar DPS-a, poznato je da je ministar pravde Zoran Pažin, prvi operativac aktuelnog premijera, koji je i organizator odluke o hapšenju političkih oponenata iz DF-a. Hapšenjem Medojevića i Kneževića, ekipa oko premijera Duška Markovića, željela je da natjera DF, da ishitrenom odlukom, u znak protesta, napuste Radnu grupu za reformu izbornog zakonodavstva i Skupštinu, kako bi dijalog pozicije i opozicije propao. Ulazak DF u Radnu grupu, pomrsio je, mnogima račune unutar samog DPS-a, ali i dijela opozicije.

Plan je bio, da DF, zbog hapšenja svojih poslanika napusti Radnu grupu, čime bi se otvorio prostor za neke nove kombinatorike i participaciju nekih drugih opozicionih subjekata u dogovore sa DPS-om, što je mnogo ranije bilo i dogovoreno, ali se u međuvremenu izjalovilo. Sjetite se da su prije formiranja Radne grupe tako nešto željele Demokrate, mahali su papirima iz Brisela, ali su na kraju politički nadmudreni. Radikalizaciju političke scene, snažno je podržavao i dio EU, na čelu sa Njemačkom, koja je prećutno aminovala pravno nasilje koje je viđeno prethodnih dana na političkoj sceni Crne Gore. U tom kontekstu treba gledati i na hitan boravak čelnika Demokrata i URA u Briselu, baš u vrijeme političke krize, tačnije, u danima kada je Medojević bio u zatvoru, a ista sudbina čekala i Kneževića. Oni su u Briselu čekali dalje direktive, jer je po njima, bilo pitanje vremena, kada će DF donijeti odluku o napuštanju dijaloga i Radne grupe, pa se dogovarao modalitet o novoj prekompoziciji na političkoj sceni. Nekome je očigledno odgovarala radikalizacija političke scene, da bi svoje igrače ponovo ubacio u igru. Iza kulisa je sve bilo dogovoreno, a nezavisni mediji su samo trebali da tu dogovorenu priču iznesu i predstave kao pobjedu tih snaga, a ustvari su trebali da odigraju za Vladu Crne Gore.

I laicima je jasno da je danima trajao rat nerava unutar DPS-a i da je zbog toga danima prolongirana odluka Ustavnog suda. Jasno je da je ovakvom odlukom Ustavnog suda, struja Mila Đukanovića, zadala još jedan ozbiljan politički udarac, iza kulisa, ekipi okupljenoj oko Duška Markovića. Kako saznajemo, upravo su ova poslednja dešavanja i radikalizacija političke scene, uz grubu upotrebu sile i moći, a ne prava i pravde, prelila čašu u previranjima unutar DPS-a, nakon čega je Đukanović odlučio da zavede red. Usvanjanjem žalbi advokata odbrane, Ustavni sud bi otvorio javni front unutar DPS-a, jer bi tada na površinu isplivale sve nesuglasice, a sudije i tužioci, koji su donosili ove problematične odluke, bi bile javno targetirane kao izvršioci naloga Vlade Crne Gore. Zato je sudija Ustavnog suda Desanka Lopičić, inače kadar Filipa Vujanovića, koji je bliži Milu Đukanoviću, u odnosu na Duška Markovića, posegla za kompromisnim rješenjem, da se ide u provjeru ustavnosti samog zakona. Valjda je svima jasno, da je ona za takvu odluku, definitivno, imala nečiji mig sa strane. Na taj način, izbjegnut je javni sukob unutar DPS-a, ali takvom odlukom, ipak ništa nije riješeno, već je samo prolongirano i gurnuto pod tepih.

Imajući u vidu sve ove scenarije koji su bili planirani, ne zvuči neočekivana odluka Demokrata da ne sarađuju sa DF-om, nakon svega, jer je očigledno propao njihov plan, za koji su imali podršku dijela EU, nezavisnih medija, ali i nekih krugova iz DPS-a. Nejasno je samo ostalo, a i to će sigurno uskoro isplivati na površinu, da li je on bio da se formira jedna vrsta Vlade izbornog povjerenja, u kojoj ne bi bilo mjesta za DF, ali i još neke, kako i prije par godina ili bi se išlo na formiranje nekakvog foruma, koji bi podržao dio DPS-a, a što je trebalo da Demokrate i URA uvede, na mala vrata, ponovo u Skupštinu.

U svakom slučaju, očekuje nas burno političko proljeće, koje, kako sada stvari stoje, ne isključuje i prijevremene parlamentarne izbore, ako Radna grupa, ne postigne očekivane rezultate, a znajući na šta su sve pojedini akteri na političkoj sceni spremni, ne bi bilo neočekivano, da dođe do još žešće radikalizacije političkih prilika, od onih, koji su godinama pravo i pravdu bacili pod noge.