Piše: Blagoje Baković

Ako te nekad puti svrnu
U moju rodnu Goru Crnu

Da vidiš šta nam rade švabe
Zaista nećeš svrtati džabe

Od njenih granata i našeg jada
I sad kamenje s Lovćena pada

I sad kroz rešetke viri liceSvetoga Save i Ćirilice
Ona­mo namo rastu busije

Protiv Srbije i Rusije
Gde su se slobode jedino dokopali
Oni što su u njine jame pali

Ona­mo namo gde na alaje
Još Mojkovačka bitka traje

Koalicija puca­nstva i pukotićaJuriša na Janka Vukotića

A nedostojan sam ja da branim
Luču pisanu jezikom stranim

Reformu Čirge do koje nismo
Imali svoj jezik niti pismo

Narodni epu­ku što beše taka

Iza ona­mo namo rešeta

Zatvora nad kojim trune satić
Srba vinutih do Vesne Bratić

Koju Srpkinja majka rodi
Da odmeni Crnogorce na slobodi

Što namo za spas Crne Gore
Protiv Srba i među sobom se bore.

(Mišljenja i stavovi u rubrici Kolumne/Drugi pišu nisu nužno stavovi redakcije Borbe)

Tagovi