Politička i socio-ekonomska situacija u Crnoj Gori nijesu bajne, a nedavna odluka Ustavnog suda Crne Gore da ukine član Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju kojim se pravo na starosnu penzije stiče kada osiguranik muškarac navrši 66 godina i žena 64 godine i najmanje po 15 godina staža osiguranja, dodatno je dolila ulje na vatru.
Obrazloženje za ovakvu odluku je bila navodna diskriminacija muškaraca.
U dosadašnjoj praksi pisanje takve odluke traje i po tri-četiri mjeseca, prije nego što bude objavljena u Službenom listu. Do objavljivanja odluke u Službenom listu osporeni član zakona je i dalje važeći.
Inače, polemika oko Fonda PIO i Zakona o PIO je u poslednje vrijeme jedna od važnijih tema, kad god se spomene program „Evropa sad 2″.
Postoje razne spekulacije o sudbini, odnosno budućnosti crnogorskog penzionog sistema, tako da je najnovija odluka Ustavnog suda Crne Gore dovela do negativnih rekacija.
Unija slobodnih sindikata je zatražila od Ustavnog suda da povuče spornu odluku.
Generalni sekretar te sindikalne centrale Srđa Keković kazao je da Poslovnik Ustavnog suda omogućava prostor za preispitivanje odluke prije njenog, kako se pravno zove, otpremanja Službenom listu.
“To je moguće kako je navedeno ‘ako je došlo do novih saznanja ili činjenica koje su od bitnog značaja za zaštitu ustavnosti i zakonitosti i od uticaja su na pravilnost odlučivanja’. Smatramo da su nova saznanja u vezi ovog člana to što njegovo izbacivanje obesmišljava druge članove zakona koji se na njega odnose, kao i da je njegovim ukidanjem došlo do kolizije sa Zakonom o radu zbog čega će veliku štetu pretrpjeti ogroman broj građana”, rekao je on na konferenciji za novinare.
On je naveo i da će ovu inicijativu poslati Ustavnom sudu, kao i da očekuju podršku javnosti i drugih institucija.
Kako je ekonomska budućnost Crne Gore nepredvidiva, pogotovo jer se naša ekonomija trenutno prvenstveno bazira na prihodima od turizma, odnosno uslužnih djelatnosti, građani treba ozbiljno da razmisle kako će dočekati penziju, tj. kako će se finansijski obezbjediti.
Poređenja radi, Holandija, koja po istraživanju američke kompanije Mercer, ima najbolji penzioni sistem na svijetu. U vrhu su još i Danska, te prošlogodišnji prvoplasirani Island, a penzioni sistemi su ocjenjivani na osnovu njihove održivosti, integriteta i adekvatnosti. Izvještaj takođe kaže kako su penzioni sistemi pod nezabilježenim pritiscima širom svijeta.
Sredinom ove godine Holandija je dobila novi Zakon o penzijama. Izglasan je nakon nekoliko godina rasprave. Jedan od razloga zbog kojih je novi sistem bio potreban leži u činjenici da ljudi sada mnogo češće mijenjaju poslove nego ranije, a jedna od promjena je ta da se sada doprinos uplaćuje u više individualnih fondova, a ne u jedan veliki državni. Sve buduće promjene će se dešavati u fazama, kroz tranzicioni period, kako je inače običaj i u Holandiji.
Možda se sličan scenario može očekivati i u Crnoj Gori, jer ima onih koji kažu da ovakav Fond PIO nije održiv, te da su potrebne (njegove) reforme.
Uvijek dolazimo do zaključka da ćemo duže raditi, ali ne i duže uživati u penziji, s tim da ne možemo znati ni da li ćemo je dočekati, a kamoli koristiti onako kako želimo ili planiramo. Održivost penzionog sistema se često veže za to koliko ima korisnika penzije u državi, pa se tako širom svijeta podižu ove granice. Na primjer, evropsko stanovništvo ubrzano stari, a natalitet nije na zavidnom niovu, te bi raniji odlazak u penziju značio i manjak radne snage.
Interesantno je da je recimo Turska u ‘70-im godinama imala granicu od 44 godine za muškarce, te 38 za žene, dok je danas ta starosna granica u mnogim zemljama podignuta na 65 do čak 68 godina života, a rodna razlika se ne pravi.
I pored toga što je rangiran kao najbolji na svijetu, doduše od 47 koji su istraživani, holandski sistem nije onaj kojem ljudi najviše vjeruju. Tu ipak prednjače Finska, Belgija i Norveška. Zemlje u kojima se rano odlazi u penziju gotovo da više i ne postoje, te je takvo nešto odbačeno, tako da još samo ljudi sa beneficiranim radnim stažom mogu uživati u plodovima svoje penzije ranije nego ostali.
Kapitalizam je takav da je važan samo stečeni kapital, odnosno ostvareni profit. Evropska verzija kapitalizma je blaža od američke, ali promjene se dešavaju. Treba se na vrijeme prilagoditi nadolazećim promjenama, jer nije sigurno da ih možemo zaustaviti.
Pošto sa sigurnošću ne znamo šta nam donosi sjutra, najbolji način je da se ne oslanjamo samo na penziju (koje u sadašnjem obliku možda neće biti), već da pokušamo da stvorimo izvore prihoda koji će nam obezbjediti veću sigurnost u starosti.
