Šta je bio Majdanski prevrat koji danas prijeti Srbiji: Od krvavog prevrata do rata sa najvećom svjetskom silom

Prošlo je deset godina od početka krvavih događaja koji su 2013. godine doveli do prevrata u Kijevu. U uslovima neprestane totalne kontrole nad društvom, propagande i korupcije ogromnih razmera, u Ukrajini ipak postepeno isplivavaju djelići istine o takozvanom „Evromajdanu“ koji je zauvijek izmenio sudbinu Ukrajine.

Međutim, očigledno je da Zapad želi sličnu sudbinu i Srbiji, koja je pored Mađarske i Bjelorusije jedina slobodna teritorija u Evropi okupiranoj zapadnim poluvrijednostima.

A šta je zapravo bio Majdan u Ukrajini?

Evromajdan je ime za masovne demonstracije u Ukrajini koje počinju 21.11.2013. nakon što je tamošnja vlada koja je izabrana nakon parlamentarnih izbora 2012. odbila potpisati sporazum o bližoj integraciji s EU. Demonstracije će kulminirati 22.02.2014. smjenom predsjednika Viktora Janukoviča.

Ove događaje je najbolje opisala i urednica portala Sputnik Srbija Ljubinka Miličić čiji tekst prenosimo integralno.

Vjerujem da su mnogi Kijevljani izašli na ulicu da se bore za „evropsku ideju“, ali je tu ideju uništila Viktorija Nuland dijeleći pecivo iz plastične kese na ulici i rečenicom „J…š Evropu“.

Tih nekoliko kolačića i jedna psovka prebrisali su i potpise ministara inostranih poslova Njemačke, Poljske i Francuske na dokumentu koji su potpisali sa tadašnjim predsjednikom Ukrajine Viktorom Janukovičem, liderima opozicije Jacenjukom i Tjagnibokom. Dokumentom je bilo predviđeno da se odmah vrati Ustav iz 2004. dakle – parlamentarni sistem, da se formira „vlada nacionalnog povjerenja“ i organizuju prijevremeni izbori do kraja 2014. godine. Dogovoreno je bilo da se prekine nasilje, da se snage reda povuku, a da opozicija preda oružje.

Razgovoru je prisustvovao i Vladimir Lukin, opunomoćeni predstavnik Vladimira Putina, ali on nije potpisivao dokument, zato što Putin nije vjerovao da će dogovoreno biti i ispunjeno.

Ispostavilo se da je bio u pravu. Bilo je veoma hladno, na glavnom gradskom trgu, po kome će kasnije biti nazvan i protest, sve je bilo savršeno organizovano.

Nekoliko narandžastih šatora u kojima su ljudi, kad se propisno smrznu, mogli da se ogriju, popiju vruć čaj ili pojedu boršč, dobiju kompletnu suvu odeću – od donjeg veša do toplih jakni, sve u narandžastoj boji, pa još i dnevnicu (uzimali su je bez zazora pred tv kamerama). I uprkos tome, na temperaturi ispod minus 10, bilo je teško zadržavati ljude na ulici, pa je, uz vrele političke govore, proradio i snajper. Za nekoliko dana ubijeno je više od 50 ljudi, među kojima i nekoliko policajaca. Odmah je za to optužen Janukovič i, naravno Rusi koji „stoje iza njega“.

Zapadni cilj je postignut

Istraga će kasnije pokazati da su meci dolazili iz pravca na kome se nalazila opozicija, a da je Janukovič poslušao Putinov savjet da ne upotrijebi silu.

U svakom slučaju, cilj je postignut, razjareni narod dao se u lov na predsjednika države, na divljačko pljačkanje njegove kuće, uništavanje namještaja… nastao je opšti haos. Janukovič je, samo zahvaljujući pomoći Rusije, iznio živu glavu iz Ukrajine. Moskva mu je dala i politički azil.

Na novim izborima pobijedio je Petar Porošenko. U zemlji se, kažu, ništa nije promenilo. Otišla jedna korumpirana vlast, došla druga.

Ali ipak jeste.

Spaljivanje živih ljudi

Dogodila se Odesa, u jednoj zgradi spaljeno je stotinak živih Rusa, a oni koji su pokušali da se spasu iskačući kroz prozore, dočekivali su na noževe. Više od 50 ljudi je sahranjeno, još toliko – nestalo u pepelu, bez traga.

Ruskom narodu oduzeta su sva prava, uključujući i pravo na jezik. Donbas, koji je naseljen uglavnom Rusima, se pobunio, proglasio je samostalnost. Počeo je rat koji će, u raznim oblicima, trajati punih 9 godina. Teritorija Donbasa načičkana je grobovima odraslih, ali i djece nastradale u granatiranju. „Aleja anđela“ u kojoj leže ubijena djeca, strašno je svjedočanstvo te duge decenije.

Ukrajina je ostala bez dijela ruske teritorije koja joj je nekad poklonjena. Krim se vratio kući.

Stanovnici Donbasa su održali referendum koji je pokazao da žele da se priključe Rusiji, ali ih Moskva nije prihvatila. Insistirala da se sve riješi sporazumom. Da Donbas ostane u Ukrajini i dobije određenu samostalnost. U tom ključu su i Minski sporazumi 1 i 2 koje su potpisali ukrajinska vlast i predstavnici Donbasa.

Garanti tih sporazuma, Fransoa Oland i Angela Merkel nedavno su izjavili da je to urađeno kako bi se Ukrajini dalo dovoljno vremena da se spremi za rat s Rusijom. I sad imaju rat. Iz dana u dan ginu hiljade i hiljade Ukrajinaca.

To su, u glavnim crtama rezultati Majdana. Da li baš to žele Dragan Đilas i Marinika Tepić?