Šta Đukanović i njegovi sateliti podrazumijevaju pod najavljenom “vaninstitucionalnom borbom“?

piše: Vladimir Vukićević, kolumnista BORBE

Krah na lokalnim izborima u nedjelju 23. oktobra samo je dodatno ubrzao ljudsko i političko rasulo u vrhovima DPS-a i satelitskih stranaka, a što se moglo zaključiti i iz izjava na sjednici Skupštine i saopštenjima koja su uslijedila odmah nakon usvajanja Zakona o predsjedniku. Kao što se i moglo i očekivati, politički gubitnici nemaju rješenja za bezizlaznost situacije u kojoj su se našli, a umjesto pokajanja i izvinjenja građanima Crne Gore, sklanjanja sa političke scene i otvaranja prostora za neke nove ljude i politike, vrhovi tih lažnih stranaka su se odlučili za nastavak širenja mržnje, sijanja podjela, blokade države, te stvaranja preduslova za dodatno destabilizovanje ionako krhke političko-bezbjedonosne situacije u zemlji.

Odmah nakon gubitka vlasti na parlamentarnim izborima 2020. godine, Đukanović i njegovi sateliti su u stanju šoka zbog poraza koji su doživjeli na nefer izborima koje su sami organizovali, održali dva protestna okupljanja u septembru iste godine na Cetinju i Podgorici, na kojima je zadat pravac njihove dalje političke borbe. Ustaški folklor u kombinaciji sa esktremističkim i šovinističkim porukama upućenim srpskom narodu u Crnoj Gori, političkim protivnicima DPS-a i Đukanovića i zvaničnim vlastima u Srbiji, prijetnje nasiljem i izazivanjem haosa, postale su okvir iz kojeg Đukanović i njegovi političko-medijski kerberi nisu izašli ni do danas. Nakon ta dva masovnija skupa više nikada nisu uspjeli da okupe više od par stotina pristalica za svoje paklene naume, ali su već na Belvederu u septembru 2021. godine uoči ustoličenja mitropolita Joanikija, opet pokušali da izazovu haos i nemire.

Podsjećamo, taj antidemokratski protest, čiji je je osnovni cilj bilo kršenje ljudskih prava jedne vjerske zajednice i njenih pristalica, organizovan pšrotivzakonito, vodio je savjetnik predsjednika DPS-a i države Veselin Veljović, a iz Gradske kafane na Cetinju je komandovao lično Đukanović u “biranom društvu“ Nenada Čanka, Brana Gvozdenovića, Miodraga Živkovića, Purka Ivančevića i Saše Zekovića. Propali pokušaj rušenja države i ustavnog poretka završen je u jutro 5. septembra, kada je kolovođa pobune Veljović pokušao da nasilno probije policijski kordon. Prethodno je u svojim kolumnama nedjeljama unazad najavljivao pobunu, otvoreno pozivajući nekadašnje kolege da odbiju poslušnost Ustavu i državi i priklone se njemu, Lazoviću, Uboviću i sl. kompaniji.

Nakon pada Krivokapićeve i formiranja nove, manjinske vlade Dritana Abazovića, a uz podršku taster-poslanika DPS-a u parlamentu, koji su pobjegli od tadašnjeg zahtjeva većinskog dijela izbornih pobjednika za hitnim organizovanjem vanrednih izbora, došlo je do samo trenutnog “pacifikovanja“ DPS-a i satelita, koji su mislili da će uspjeti da nadmudre premijera i iskoriste ga za svoje ciljeve. Kako ih je Abazović vještim političkim manevrima nasamario i ponizio, odbacujući ih kao potrošene krpe, potpisivanje Temeljnog ugovora sa SPC i zatvaranje te teme, a okretanje ka odlučnijoj borbi sa organizovanim kriminalom i korupcijom bilo je signal za uzbunu u redovima SKY saveza. Gromoglasno su Đukanović i njegovi sateliti širom Crne Gore najavljivali pobjedu na lokalnim izborima, a onda i raspisivanje vanrednih parlamentarnih izbora.

Građani su im zadali težak udarac, a od šamara koji su pretrpjeli im i dalje bride obrazi. Zbog toga su se opet okrenuli divljaštvu, primitivizmu i dizanju halabuke po Crnoj Gori, ali uz jasan bojkot takvih akcija od ogromne većine građana, pa i njihovih nekadašnjih i preostalih simpatizera. Nekoliko desetina pristalica, poruke mržnje i pokušaj rušenja zaštitne ograde kod zgrade Parlamenta, ali i najave svih političkih predstavnika da će se pribjeći “vaninstitucionalnoj borbi“ otvorilo je pitanje šta ova antidemokratska družina pod tim podrazumijevaju. Jer, ako nadležni državni organi, nakon svega što smo kao društvo prošli u prethodno dvije godine, nisu naučili lekciju i ne djeluju preventivno, u malenoj Crnoj Gori može lako doći do neželjenih posledica.

Kada aktuelni premijer Abazović javno označi sa tako visoke državne funkcije Mila Đukanovića kao “političkog pokrovitelja šverca cigareta i kokaina“, a kada je odavno znano da je njegova lažna stranka samo politički produžena ruka organizovanog kriminala, onda najave iz tih i takvih redova o “vaninstutucionalnoj borbi“ nisu nešto što treba posmatrati nespremno i bez jasnog i žestokog odgovora države. Oni koji su u poslednje dvije godine već nekoliko puta blokirali magistralne pravce, spaljivali gume, pucali u nebo, sijali ekstremizam i šovinizam, moraju znati da je njihovo vrijeme prošlo, a da će nastavak takvih političkih akcija morati biti krivično-pravno sankcionisan.