Šta čeka kadar buduće Vlade koji preuzme oblast saobraćaja i pomorstva

Pitanje opstanka nacionalnog avioprevoznika Montenegro Airlinesa (MA), definisanje dalje sudbine Aerodroma Crne Gore (ACG), aneks ugovora o novom roku za završetak radova na prvoj dionici auto-puta od Smokovca do Mateševa i zahtjevi kineskog CRBC-a za dodatna plaćanja te pronalaženje rješenja za nastavak gradnje, nerentabilno poslovanje Barske i Crnogorske plovidbe, ogromni poslovni gubici u četiri željezničkih preduzeća Željeznički prevoz (ŽPCG), Željeznička infrastruktura (ŽICG), Održavanje željezničkih voznih sredstava (OŽVS) i Montekargo… To su samo neki od problema koji čekaju ministra saobraćaja i pomorstva u budućoj Vladi Zdravka Krivokapića, odnosno najavljeni stručni kadar za resor koji pokriva ovu oblast.

Sve ove državne firme, osim ACG, godinama koštaju državni budžet u milionskim iznosima, a jedan od razloga koji su tome doprinijeli je, između ostalog, menadžment koji se birao po partijskom ključu bez adekvatnih stručnih referenci. Uz to, osim Aerodroma, većina kompanija ne može opstati bez “guranja” – pomoći iz državne kase.

Kako će preživjeti aviokompanija

Nacionalni avioprevoznik 26. rođendan prošlog mjeseca dočekao je sa neizvjesnim poslovanjem zbog pandemije koronavirusa za koju se ne zna koliko će trajati, akumuliranim gubitkom od oko 100 miliona eura, starim dugovima, viškom zaposlenih… Otvara se pitanje opstanka MA. Kompanija je iscrpila sve zakonske mogućnosti za dalju pomoć države, pa će novom ministru to biti ozbiljan problem, jer sa druge strane ima jasne poruke koje je uputila Evropska komisija da je pravilno postupanje sa MA u dijelu državne pomoći važan test za dalji napredak u pregovaračkom poglavlju zaštita konkurencija.

Poruka je uslijedila nakon što je Vlada odlazećeg premijera Duška Markovića odlučila da pomogne opstanak MA sa 155 miliona eura koji su mu obezbijeđeni krajem prošle godine donošenjem posebnog leks specijalisa bez mišljenja Agencije za zaštitu konkurencije da li je to u skladu sa Zakonom o dodjeli državne pomoći. Prilikom odluke o opstanku nacionalnog avioprevoznika ne treba zaboraviti činjenicu da aviodostupnost ima važnu ulogu u pozicioniranju Crne Gore kao turističke destinacije i njenu dostupnost za emitivna tržišta van regiona bivše Jugoslavije. Iako su niskobudžetne aviokompanije postakle crnogorsku turističku privredu, značaj u tome je imao i MA.

Auto-put i daleka druga dionica

Iako je u maju prošle godine trebalo da bude završena prioritetna dionica auto-puta od Smokovca do Mateševa, rok je prolongiran i posljednji je istekao prije mjesec. Sa kineskim glavnim izvođačem radova, kompanijom CRBC, treba da se potpiše novi aneks ugovora kojim će se definisati rok za završetak te dionice. Tu je i zahtjev Kineza o dodatnim plaćanjima, za koji se čeka stav države.

Odlazeći ministar saobraćaja Osman Nurković je u junu ove godine u Skupštini kazao da auto-put neće biti završen ni do 30. septembra, već da se to očekuje do juna naredne godine.

Nekoliko državnih kompanija iz sektora saobraćaja, osim Aerodroma, godinama koštaju državni budžet. Jedan od razloga koji je tome doprinio je, između ostalog, menadžment koji se birao po partijskom ključu umjesto po stručnim referencama

Svjetska banka je u oktobarskom izvještaju za Zapadni Balkan završetak prve dionice prognozirala za 2022. godinu.

“Nastavak drugog dijela auto-puta predstavlja rizik za održivost javnog duga”, upozorenje je SB.

Kad bude potpisan novi aneks ugovora o završetku radova biće poznato hoće li biti novih naknadnih radova i koliko će to koštati.

Prva rata (oko 60 miliona eura) kineskog kredita dospijeva sredinom iduće godine.

Prema osnovnom ugovoru, gradnja 41 kilometra auto-puta trebalo je da košta 809 miliona eura. Suma svih dodatnih radova će preći 100 miliona eura, sa iznosima kamata na kredit, kursnim razlikama i ostalim troškovima, konačna cijena bi mogla biti oko 1,3 milijarde eura.

Bez nastavka radova na drugoj dionice država neće imati nikakvih ekonomskih benefita od “parčeta” auto-puta, ali dok se javne finansije ne stabilizuju nastavka gradnje teško da može biti.

Međunarodni monetarni fond (MMF) je proljetos odobrio Crnoj Gori povlačenje 74 miliona eura koliko joj pripada u okviru kvote specijalnih prava vučenja (Special Drawing Rights – SDR) u toj organizaciji. U pismu namjera koje je povlačenju novca prethodilo ministar finansija Darko Radunović i guverner Radoje Žugić obavještavaju tu međunarodnu organizaciju da dok se ne stabilizuje situacija sa javnim finansijama neće nastavljati izgradnja auto-puta. U izvještaju MMF-a naveden je podatak Vlade da do 2025. godine nije planiran novac za drugu dionicu.

Stopiranje koncesije za ACG?

Jedan od važnih državnih resursa – Aerodromi odlazeća Vlada odlučila je da izda pod koncesiju u dugogodišnji zakup, iako je imala dosta političko-ekonomskih protivnika da to radi sa dvije vazdušne luke u Tivtu i Podgorici. Vladina komisija je 15. januara ove godine, nakon pretkvalifikacionog tendera, izabrala četiri kompanije – “Incheon International Airport” iz Južne Koreje, GMR iz Indije, konzorcijum francuskog AdP-a i turskog TAV-a i “Corporacion America Airports” iz Luksemburga, koje su ispunile uslove da se dalje nadmeću za koncesiju. Plan je bio da se objavi drugi poziv na kome bi ponuđači imati rok od 60 dana da dostave konačne ponude. Zbog žalbi kompanija čije ponude za dugoročni zakup nijesu prošle pretkvalifikacioni tender, raspisan u oktobru prošle godine, odloženo je objavljivanje poziva za ponuđače koji su ušli u drugi krug da dostave konačne ponude.

Računica odlazeće vlasti je bila da bi od jednokratne uplate po osnovu koncesije moglo da se prihoduje između 150 i 200 miliona eura, uz ostale uslove.

Uslijedila je svjetska zdravstvena kriza i smjena vlasti, pa ostaje pitanje da li će novi ministar nastaviti tamo gdje je Nurković stao ili će se za ACG tražiti drugo rješenje.

Članice nove vlasti na državnom nivou javno su se izjašnjavale da nisu za dugoročno izdavanje profitabilne kompanije, već da ostane u većinskom državnom vlasništvu, sa domaćim menadžmentom.

Teret i brodarske kompanije

Omča oko vrata državnim finansijama u sektoru saobraćaja su brodarske kompanije Barska i Crnogorska plovidba koje imaju milionske kredite u ukupnom iznosu od oko 60 miliona eura za kupovinu brodova, pokrivene državnim garancijama. Vlada, odnosno poreski obveznici, već nekoliko godina plaća iz budžeta rate kredita za kupovinu novih brodova da bi izbjegla bankrot kompanija, jer bi pad garancija doveo do naplate cjelokupnog iznosa kredita. U planovima odlazeće vlasti bilo je njihovo spajanje. Skupština akcionara Barske plovidbe trebalo je da donese odluke koje bi omogućile prenošenje tih brodova ili novoformiranoj kompaniji ili Crnogorskoj plovidbi. U revizorskim izvještajima za obje kompanije naveden je rizik od nastavka tržišnog poslovanja bez pomoći države. Zbog epidemije koronavirusa, poslovanje pomorskih kompanija je dodatno pogoršano, što znači da bi se samo moglo povećati njihovo finansiranje.

Milionski nagomilani gubici, poreski dug i krediti uz državne garancije

Tri željeznička preduzeća ŽPCG, ŽICG i OŽVS nalaze se u vrhu crne liste Poreske uprave sa više od osam miliona eura duga za poreze i doprinose na plate zaposlenih. ŽPCG i ŽICG imaju i kredite za koji je država dala garancije i to ŽPCG od oko 40 miliona eura koje je od banaka EU uzimala za rekonstrukciju pruge, a ŽICG oko sedam miliona eura. Akumilirani gubitak ŽPCG je 28 miliona eura.

Podaci iz bilansa stanja OŽVS, pokazuju da su akumulirani gubici kompanije iz prethodnih godine dostigli iznos od 5,6 miliona.

Željeznička firma za prevoz robe – Montekargo prikazuje akumulirani gubitak od 6,94 miliona za devet mjeseci ove godine. Vlada je krajem jula dala zeleno svjetlo za kredit od milion eura Montenekargu koji će se koristiti za isplatu dugova firme.