PIŠE: SIBIN
Ništa me tako živo ne interesuje kao pitanje: kako bi, dakle, da mu je dozvoljeno, o ratu u Ukrajini pisao Asanž?
Čovjek koji je radio u interesu opšteg oslobođenja, pa zbog toga završio u najozloglašenijem Britanskom zatvoru!
I priroda kao i čovječanstvo iskušavaju granicu posle koje nema povratka. Nuklearno oružje je stavljeno u pripravnost, nedavno je mjerenje zabilježilo da nikada u istoriji nije bilo manje morskog leda. Trijumf kraja se nadzire na horizontu tehnološkog uspona.
Mediji su skroz jednostrani, informatički atak toliko masivan da ne čudi odušak u vidu bjeksta u teorije zavjere koje su, u stvari, ako bolje pogledamo, pokušaj lične konstrukcije stvari. Jer je sadašnja konstelacija dokraja haotizovana.
Realnost geopolitike je prevazišla holivudski smisao za napetost, samo ako uzmemo u obzir šta je juče Kina rekla na račun SAD, kao sile koja je nakon Drugog svjetskog rata kreirala osamdeset odsto ratova po svijetu.
Dakle: šta o tome misle radikalni komunisti i dijalektički materijalisti plus ateisti? Nije, prema tome, pitanje: hegemonija ili demokratija, već šta sa – hegemonijom demokratije?
U toku je borba za svaki metar teritorije, imperije otvoreno vrše kolonizacije nad slabima, dok krupni kapital u sprezi sa tehnologijom stvara novog robota-humanoida, i ta naprava već objašnjava sopstvenu poziciju sa kojom nije zadovoljna budući da ljudi pokazuju distancu i nepovjerenje. Je li vještačka inteligencija osvojila etički nivo?
Šta bi Asanž rekao na to da NATO forsira priču kako svoje širenje vrši isključivo u odbrambene svrhe? Može li maksimalno oružje još biti i pasivno?
