Srpski kralj koji je Hitleru bacio rukavicu u lice, a proglašen je – izdajnikom

On sep 7, 2023

Kada se sagleda život kralja Petra Drugog Karađorđevića, čija se stogodišnjica rođenja obilježava danas, može se reći da se radi o dobrom, ali duboko nesrećnom čovjeku, koji je nesrećno živio i nesrećno umro. Na vlast je došao kao dijete, ali kruna nije dijete.

Kralj Petar Drugi sasvim sigurno spada među najtragičnije ličnosti srpske istorije. Kao jedanaestogodišnjak je ostao bez oca, kralja Aleksandra, koga su u Marseju ubile ustaše. Za kralja je proglašen prije nego što je postao punoljetan i vladao je zemljom svega oko nedelju dana, kada nacistička njemačka napada Jugoslaviju, a mladi kralj odlazi u izgnanstvo koje će potrajati sve do smrti 3. novembra 1970.

Jedini monarh koji se iz izgnanstva nije vratio

Prema riječima pesnika, akademika Matije Bećkovića, člana Krunskog saveta, prema kralju Petru Drugom učinjen je veliki grijeh. On je došao u London, gdje su došli svi drugi prognani monarsi, a jedini se nije vratio u svoju zemlju.
„A došao je kao najslavniji kralj, prvi koji je Hitleru bacio rukavicu u lice i koga su proglasili izdajnikom i zabranili mu da se vrati u svoju zemlju, ispisali ga iz Srba i proklinjali ga decenijama“, kaže Bećković.

„A došao je kao najslavniji kralj, prvi koji je Hitleru bacio rukavicu u lice i koga su proglasili izdajnikom i zabranili mu da se vrati u svoju zemlju, ispisali ga iz Srba i proklinjali ga decenijama“, kaže Bećković.“

Prvi put, Petar Karađorđević kao kralj viđen je poslije ubistva svog oca, kada se u Beograd vratio sa školovanja u Engleskoj. Prizor kralja-dečaka, sa crnim florom oko ruke, kome salutiraju sijedokosi visoki oficiri, podsjeća, navodi Bećković, na prizore iz filma Bernarda Bertolučija „Posljednji kineski car“.

„Kada se, posle toliko godina, o stogodišnjici njegovog rođenja zagledamo, onaj duboki poklon Vinstona Čerčila pred kraljem Petrom Drugim, ili u osmeh predsednika Ruzvelta dok sa njim razgovara, ili u sjaj u gotovo ugaslim očima Nikole Tesle, dok gleda svog mladog kralja, videćemo više nego što smo do sada imali prilike da bilo gde vidimo ili pročitamo. Njegova stogodišnjica je prilika da se ispriča priča o kralju Petru Drugom, a jedna od tih priča je i ona koju sam ja ispričao u svojoj pesmi“, ističe naš sagovornik.

Ipak, Bećković primećuje da je duboki naklon Vinstona Čerčila motivisan time da bi sakrio šta je učinio da sudbina posljednjeg Karađorđevića na tronu sudbina bude tako tragična.

Kralj Petar bio je dobar čovjek

Zamislite, koliko među ljudima koje poznajete ima onih za koje biste rekli da je dobar čovjek; bojim se, malo. A za kralja Petra Drugog svako ko ga je upoznao govorio je da se radi o dobrom čovjeku, kaže povodom stogodišnjice rođenja poslednjeg srpskog i jugoslovenskog kralja član Krunskog veća i predsednik Krunskog saveta Dragomir Acović.
Da se kraljeva biografija sastoji samo od onoga šta je preživio, bez onoga kako je živio i šta je radio, on bi zasluživao naše simpatije, dodaje naš sagovornik.
Prema njegovim riječima, kralj Petar Drugi postao je kralj u vrijeme kada se druga djeca igraju. On je sa igrom nastavio, ali okruženje ga je ubjedilo da život igra.

„Zahvaljujući tome, on je odrastao kao neka vrsta „državnog nahočeta“ o kome se brinula majka. Svi ostali su pokušavali da ga drže što dalje od vlasti, jer iako je bio maloljetan, imao je dovoljno ustavnih i svakih drugih ovlašćenja da bi mogao da predstavlja problem“, navodi Acović.

Za veoma kratko vrijeme kralj Petar prošao je put od dječaka-kralja do kralja-izgnanika i ako se pogleda kontekst u kome je proveo djetinjstvo i rani deo mladosti, on je uprkos svemu izrastao u dobrog čovjeka. Međutim, dobar čovjek po pravilu znači loš državnik.

„Šef države mora da posjeduje neke osobine koje ga čine moralno fleksibilnim i kičmeno elastičnim. Kralj Petar tu vještinu nije posjedovao i zato je čitav život proveo usamljen. Kad kažem usamljen, to znači da je oko njega uvijek bilo raznih savjetnika, uhoda, špijuna, prevaranata koliko hoćete, ali veoma malo pravih prijatelja i gotovo nikakva porodica“, kaže Acović.

Laž u koju su mnogi poverovali

Funkcija kralja je da spriječi političare da uzurpiraju vlast, zavedu diktaturu i uspostave doživotnu vladavinu i upravo je zbog toga kralj Petar Drugom predstavljao smetnju, ističe Acović.
Kada su komunisti došli na vlast, kralj Petar Drugi optužen je za šurovanje sa neprijateljem, a neprijatelji su bili Amerikanci i Englezi, saveznici Jugoslavije u Drugom svjetskom ratu, objašnjava Acović apsurdnost optužbi protiv bivšeg kralja.
Osim optužbi za navodnu izdaju, kralju je spočitavana i navodna krađa jugoslovenskog zlata. Premda je istina o jugoslovenskim zlatnim rezervama izašla na svijetlo dana prije mnogo godina i dokazano je da ni kralj, niti vlada zlato nisu ukrali, ova optužba još uvijek stoji iznad glave pokojnog kralja.

„Kada riješite da nekoga ocrnite i nekoga ogadite ljudima, dovoljno je dugo i uporno ponavljati jednu istu laž i na kraju će ljudi u nju povjerovati. To su, u krajnjoj liniji, govorili i francuski prosvetitelji, a to je govorio i Gebels. Ne zna se ko je bio ubjedljiviji“, komentariše Acović.

Zlato koje je kralj Petar navodno ukrao nađeno je kod onoga koji se uselio u njegov dom i u njemu ostao do svoje smrti, zaključuje Bećković.

(sputnikportal.rs)