Srpski kadeti pred duel sa kontinentalnim šampionima: Vidimo sebe u finalu

Kadetsku reprezentaciju Srbije na Evropskom prvenstvu u nedjelju od 20 časova u Netanji, očekuje još jedan meč za istoriju, polufinalni duel sa aktuelnim kontinentalnim prvakom, Holandijom.

Ekspedicija Srbije, poslije četvrtfinalnog meča sa Danskom (2:1) napustila je Herzliju (okrug Tel Aviva) i prešla u Ramat Gan (drugi dio okruga Tel Aviva), gdje u hotelu Kfar Makabia borave svi učesnici polufinalnih mečeva.

Kako prenosi zvanični sajt FSS, drugog dana boravka igrači su imali aktivacioni trening, a u kasnim poslijepodnevnim satima, odradiće poslednji trening pred meč sa četvorostrukim prvacima Starog kontinenta. Selektor Radovan Krivokapić, zajedno sa saradnicima, uradio je analizu rivala, večeras će ona biti predstavljena igračima, naravno uz jedan obavezan motivacioni detalj.

Srbija, ona šira fudbalska javnost, sada je vjerovatno prvi put čula za Miloševića, Lijeskića, Majstorovića, Serafimovića, Stankovića, Simića, Đekića, Šljivića, Bubnja i ostale momke, fantastičnu grupu talentovanih igrača koja ima nevjerovatnu hemiju. Sa karakterom pobjednika svakom rivalu će ukazati poštovanje, a onda učiniti sve da ga na terenu porazi.

Nevjerovatan je put ovih momaka do četiri najbolje selekcije u Evropi, uostalom i sam selektor Radovan Krivokapić ne krije da je put kroz kvalifikacije, ali i na šampionatu, bio pun trnja i kamenja. I konstatovao, tako se postaje veliki šampion. A kako razmišljaju „orlići”, najbolji je možda primjer Jan Karlo Simić, čije riječi potpisuje svaki saigrač. Na pitanje, kakva su očekivanja za meč sa Holandijom, dobićete (ne)očekivan odgovor.

„Ista kao i pred svaki drugi meč. Nama nije važno ime rivala, jer gledamo prvo sebe. Vjerujemo u sebe, naš timski duh, snagu. Tu smo najjači. Sve poštujemo, ali sebe najviše. Imamo selektora i stručni štab koji vode računa o svakom detalju, na nama je da sve to na terenu pretočimo u djelo. I do sada smo imali uspjeha. Želimo u finale“, ističe za sajt FSS, Jan Karlo Simić.

Simić je bio strijelac prvog gola protiv Danske.

„Fantastičan osjećaj. U ovako važnom meču, za sve nas istorijskom, postići gol u dresu koji ti je najdraži, to je za mene ostvarenje sna. Moram reći da sam isti takav gol postigao dan ranije na treningu, kada nas je selektor postavio da vježbamo prekide. Sa istog mjesta je Stanković centrirao, a ja bio na predviđenom mjestu“.

Bilo je možda onih koji su na trenutak posumnjali u konačan ishod, pogotovo poslije izjednačujućeg gola Danske?

„Ne, za nas reč sumnja ne postoji. Kao što ne postoji prvi ili 90. minut. Bez obzira na rani gol, za nas utakmica kao da je tek počela. Koliko puta smo samo kretali iz minusa, pa se vraćali i pobjeđivali. Ova generacija ima jak karaketer, nikad se ne predaje i mi se borimo do kraja. Protiv Španije smo primili gol, pa ostali sa igračem manje. Svaka druga selekcija bi se predala, mi nismo. I Bog nas je nagradio“

Po svemu do sada prikazanom, jedan je od najboljih defanzivnih igrača na šampionatu, zajedno sa Serafimovićem i Majstorovićem.

„Ja se uvijek trudim da dam sve od sebe. Ulazim u meč maksimalno skoncentrisan, znam šta mi je zadatak. U defanzivi se ne plašim nikoga, slušam savjete selektora, uvijek dobijemo dobru analizu rivala i njihovih pojedinaca. Znali smo da nas očekuje teška i neizvjesna utakmica, uostalom radi se o meču četvrtfinala Evropskog prvenstva. Pogledajte samo ko je ostao iza naših leđa. Njemačka, Italija, Španija, Belgija… A mi smo i dalje ovdje“

Momak rođen u Njemačkoj, ali utisak je da niko ne voli Srbiju više od njega. Zato ne čudi ni odgovor na pitanje, kako se uklopio u grupu, sistem koji je drugačiji od onog u Njemačkoj?

„Lako, jer u reprezentaciji nismo saigrači, mi smo braća, porodica. Tako funkcionišemo na terenu i van njega, između utakmica. Svi se družimo, svi smo kao jedan. Imamo međusobno poštovanje, šala je uvijek prisutna. Za mene je Srbija porodica i nemam riječi da opišem koliko sam srećan što nosim ovaj dres“

Na kraju neizbježno pitanje, da li vidi Srbiju u finalu?

„Svi je vidimo, svi mi koji smo ovdje u Izraelu. Od selektora i njegovih saradnika do nas igrača. To je naš san od prvog dana, čak i onda kada smo možda bili otpisani u kvalifikacijama. Rasli smo zajedno i došli do skoro samog kraja. Ostale su još dvije stepenice, prva je 29. maja. Da li ćemo je preskočiti? Zar neko još sumnja u nas, naše srce, naš karakter. Znate kako, selektor nam je rekao, momci važno ja da mi damo svoj maksimum, da možemo poslije da se pogledamo u ogledalo. I to je najveća istina. Možemo da izgubimo, ovo je sport, ali srce mora biti na terenu. I biće protiv Holandije kao što je bilo u svakom meču od prvog dana našeg okupljanja“, zaključio je Jan Karlo Simić za sajt FSS.

Polufinalna utakmica između U17 selekcija Srbije i Holandije igra se u nedjelju, 29. maja od 20 časova. U drugom polufinalnom meču od 17 časova sastaju se Portugal i Francuska.