Mogućnost da srpski jezik ponovo dobije status službenog jezika glavna je tema nakon završenog popisa stanovništva u Crnoj Gori. To je bila i Tema Jutra Prve televizije gdje su gostovali i Nikola Rovčann, poslanik Demokrata, istoričar Filip Vučetić, i profesor srpskog jezika i književnosti Perivoje Popović.
Perivoje Popović navodi da ako je ovo građanska i demokratska država i ako se potencira ta priča, onda bi bilo potrebno uvažiti riječ građana – koji su rekli svoje.
„Nekoga učiti da mu je ime kako mu nije ime, i davati mu ime pod nekom prinudom, meni zaista djeluje u najmanju ruku čudno. Nikome ne oduzimam ni u kom slučaju njegovo pravo na mišljenje i izražavanje, ni privatno ni javno, ni u prosvjetnom ni književnom prostoru“, kazao je Popović.
Komentarisao je i pojedina pisanja medija da su Srbi privilegovani u Crnoj Gori i satirično im se zahvalio na njihovoj analizi.
„Srpskim jezikom su mi govorili i otac i djed a prema tome osjećam da pripadam tom korpusu. Sada kada neko meni prigovara i na okviru toga da me kvalifikuje volim li ili ne volim Crnu Goru, ili jesam li demokratski orijentisan…“, kazao je Popović.
Voditelj je pokazao Zemljopis Kraljevine Crne Gore koji je izašao na Cetinju za učenike trećeg razreda osnovnih škola a koji su napisali Đuro Popović i Jovan Roganović. gdje se kaže:
„U Crnoj Gori žive sve sami i čestiti i pravi Srbi koji govore srpskijem jezkom a ima ih 300.000 stanovnika. Većina su pravoslavne vjere, ima ih nešto malo rimokatoličke i muhamedanske vjere. Ali treba znati da smo svi srpskog porijekla i srpske narodnosti. Narod se obično zanima zemljoradnjom i stočarstvom… U nastavku kaže da je svaki Srbin u Crnoj Gori dužan poznati i ljubiti svoju cjelokupnu domovinu, sve srpske zemlje u kojima žive naša oslobođena i neoslobođena braća. Nijedan Srbin ni Srpkinja ma koje vjere bili ne smiju požaliti ni život ni imanje za sveopštu srpsku slobodu dobro i blagostanje. Brat je mio ma koje vjere bio jer teško bratu bez brata“, piše u zemljopisu Kraljevine Crne Gore, jedan vijek iza nas.
Istoričar Filip Vučetić navodi da nije sporno da je u Crnoj Gori bio u upotrebi srpski jezik, Knjaževini, Kraljevini, pa i u Jugoslaviji i kraljevini SHS.
„Sve to vrijeme je u službenoj upotrebi na teritoriji Crne Gore bio srpski jezik. Ali ako se vratimo još ranije, 1499. godine, Đurađ Crnojević piše svoj testament i u mletačkom prevodu piše da je taj prevod nastao na izvornom srpskom jeziku. To je kraj 15. vijeka. Nije sporno da je u upotrebi bio srpski jezik i ne bi trebalo da bude problema da se srpski jezik vrati kao službeni jezik, bez osporavanja crnogorskog“, kazao je Vučetić.
Nikola Rovčanin kazao je da je veoma važno uvažiti činjenice koje su pokazane popisom prije svega.
„Da se vratimo na čitav Ustavni koncept Crne Gore. Crna Gora je građanska država a nosilac suvereniteta je građanin države a građani su se izjasnili u odnosu na nacionalnu i vjersku pripadnost. U skladu sa tim podacima potrebno je uvažiti realnost. Srpski jezik je većinski određen, građani su se tako izjasnili, srpski je većinski u velikom broju opština. Crnogorski jezik je većinski na Cetinju i u Baru. U Rožajama i Petnjici je većinski jezik bošnjački, a u Ulcinju i Tuzima albanski. To je narodni izražaj koji treba pretočiti u realnost i praksu“, naveo je Rovčanin.
U uporednoj praksi postoji finski model – službeni jezik je i finski i švedski, bez obzira što tamo živi 92% Finaca.
„Oni su uvažavajući dobre odnose dali službeni jezik. Ovdje se pokušava ipak obrnuti logika. Srpski jezik u Crnoj Gori nije uvezeni jezik niti kupljeni jezik već svoj na svome. Ako bi se od strane određenih kritičara dovodio u pitanje srpski jezik kao neki koji je uvezen iz neke druge države, onda se ruši građanski koncept jer se direktno suprotstavljate 46% građana koji govore da je to njihov jezik. Imamo zakon o narodnim školama iz vremena kralja Nikole i jasan je taj koncept. Ono što je veoma važno je da ovo pitanje ne smijemo izmjestiti van ovih granica, da govorimo da je uvezen i tome slično. To je opasno. Srpski jezik ijekavskog narečja je ovdje svoj na svome. Ipak, ono što je važno je da kada se govori o ovim pitanjima, uvijek je potreban široki društveni konsenzus što nije bio slučaj 2007. godine. Tada je voljom većine odlučeno za čitav narod što ne smije da se dešava“, kazao je Rovčanin.
Popis nije rađen jednostrano kao 2011. godine nego je napravljen konsenus i napravljen je dogovor po ovom pitanju.
„Kada je bio popis, opozicija nije imala primjedbi. Jeste proces bio sporiji, ali bolje da je tako bilo jer niko ništa ne spori. Ovo govorim kada su god u pitanju ove teme da je potreban široki konsezus. Potrebno je da se desi razgovor unutar kuće i da se dođe do adekvatnih rješenja. Naš Ustav spada u krute Ustave koji su uveli jednu odrednicu kada je u pitanju jezik konkretno. Takođe Ustav definiše i zabranu diskriminacije“, kazao je Rovčanin.
Perivoje Popović je govorio o 2007. godini i kazao da se te godine desilo ono u čemu se kasnije Crna Gora u pojedinim oblastima i od pojedinih ličnosti imenovala kao zemlja čuda.
„Dešavalo se da se Crna Gora osamostali, da se vrati nezavisnost ali se dešavalo i to da se potkopavaju kulturološki temelji Crne Gore. To je ono što je najteži udarac Crnoj Gori. Oni koji su se žestoko busali u prsa da su Crnogorci da ja koji sam Srbin ne volim Crnu Goru. Evo ovdje pred javnošću, ne može mi niko dokazati da ako volim intelektualno Njegoša, Marka Miljanova, Stefana Mitrovog Ljubišu, koji su srpsku veličinu pronijeli širom evropskih prostora, ne volim Crnu Goru. Ljubav prema velikanima je dokaz ljubavi prema otadžbini“, kazoa je Popović.
Dodaje da su ovo naši temelji – sve ono najbolje što čini Crnu Goru.
„To je prva pojava. Već u svjedočanstvima ne srećemo odrednicu srpski, već crnogorski jezik. 2006. na referendumu je riješen državni status Crne Gore a nije riješeno jezičko pitanje. Crna Gora je bila nezavisna i u vremenu Petrovića. A tad je u upotrebi bio srpski jezik. Nemam ništa protiv ako neko smatra da govori crnogorski jezik ali ne može da osporava većini da službeni jezik bude srpski jer mi imamo istorijsku tradiciju i možemo da se pozivamo na nju. Srpski jezik nije uvezen, već je u Crnoj Gori bio vjekovima. I u Kučima i u mojoj Velici i svuda se govorio isključivo srpski jezik“, kazao je Vučetić.
Nepoznavanje istorije je normalno kod široke narodne mase, tvrdi Vučetić i dodaje da svaki istoričar zna podatke koji su iznešeni.
„Nijedna politička grupa u Crnoj Gori ako krenu od klubaša, pravaša, zelenaša, federalisat, niko nije dovodio u pitanje srpski jezik. Nisu ni komunisti dovodili taj jezik u pitanje a ne može im se baš pripisati da su vodili prosrpsku politiku. Nisu to dovodili u pitanje. Od svih nas u studiju, mislim da smo svi učili srpski jezik“, kazao je on.