Srbija više nije svjetska sila u odbojci; Ljeto završeno bez medalje i olimpijske vize

Kola su krenula nizbrdo i čini se nikako da se zaustave. Vrijeme je da se svi pogledaju u oči, priznaju da je situacija loša, jer u suprotnom može samo da bude još gore. Ne smije da bude zavaravanja, lažnih priča, alibija, jer onda muška odbojka u Srbiji može da ode u sunovrat. Ukoliko se ništa ne promijeni, ljeta poput ovogodišnjeg će postati sasvim normalna i realna.

Seniorska reprezentacija Srbije je juče završila obaveze za ovu godinu. Kada se sumira sve što je urađeno, nema mnogo razloga za osmijeh. Deveto mjesto u Ligi nacija, poraz u četvrtfinalu Evropskog prvenstva i na kraju neuspješne kvalifikacije za Olimpijske igre, na kojima je ostvaren skor od tri pobjede i četiri poraza.

Srbija više nije svjetska sila – to je sasvim jasno kada se pogledaju rezultati u prethodne tri godine. Poslednji put odbojkaši su oduševili naciju krajem septembra 2019. godine. Tada su postali evropski šampioni, a na putu ka tituli kao najjače ekipe srušili su Francuze i Slovence.

Naredne godine zbog korone imali su samo kvalifikacije za Olimpijske igre u januaru – bio je to drugi pokušaj pošto su sredinom ljeta 2019. poraženi u odlučujućem duelu od Italije u Bariju (prije toga dobili Kamerun i Australiju). Ovog puta su pobjedili Holandiju, a izgubili od Bugarske i Francuske. Ostali su bez plasmana u Tokio…

Liga nacija 2021. završena je na šestoj poziciji, a posle toga su Orlovi mogli dobro da se spreme za EP, jer za razliku od najvećih protivnika nisu putovali na Olimpijske igre. Svježi i spremni dočekali su EP – na kome su nastavili kontinutitet ulazaka u polufinale, ali su ostali bez medalje. Osvojili su četvrtu poziciju – u grupi su trijumfovali protiv selekcija Belgije, Ukrajine, Portugala i Grčke. U osmini finala pobjedili su Tursku (3:2), a u četvrtfinalu Holandiju (3:0).

Sve te pobjede bile su očekivane, jer je Srbija na papiru bila favorit. Porazi su upisani u grupi od Poljske, u polufinalu od Italije i u meču za bronzu ponovo od Poljske. To bi značilo da srpski odbojkaši jesu stigli do same završnice – ali već na ovom takmičenju nisu zabilježili trijumf ni protiv jedne jače reprezentacije. Četvrto mjesto je pomalo zavaralo da je napravljen uspjeh, a zapravo bio je jasan znak za uzbunu.

 

 

Pričali su tada i sami igrači koliko je potrebno da se pojavi neko mlađi… Ne samo mlađi, nego da se pojavi neko kome se prognozira velika karijera i ko može da uskoči umjesto starijih dokazanih asova.

Naredne godine u Ligi nacija Srbija je osvojila 11. mjesto, a potpunom razočarala na Svetskom prvenstvu. Kolakovićevi momci su u grupi savladali Ukrajinu, Portoriko i Tunis, a izgubili su već u osmini finala od Argentine. Ekspresno su se vratili kući.

Bila je to treća godina zaredom bez velike pobjede… Bez trijumfa na najvećim takmičenjima protiv ekipa poput Poljske, Francuske, Amerike, Italije, Japana… Samo su u Ligi nacija uspijevali nekome da skinu skalp, ali tu ekipe i ne igraju u najjačim sastavima ili nisu na najvišem nivou, logično.

Ove godine je Kolaković pokušao da promijeni nešto. Umesto dugogodišnjeg dizača Nikole Jovovića dao je priliku za dokazivanje Vuku Todoroviću – ali ništa se nije značajno poboljšalo. U reprezentativnu penziju je odlučio da ode Nemanja Petrić, operaciju je imao Srećko Lisinac (propustio kompletno ljeto 2023. god), baš kao i Uroš Kovačević – koji jeste bio prisutan na takmičenjima, ali nije bio 100% spreman. Probleme sa zdravljem su imali i Atanasijević, Ivović... Dužu pauzu nakon osvajanja titule u Italiji dobio je Marko Podraščanin.

Sve je to moglo da poremeti reprezentaciju Srbije – ali ne treba da se navodi kao glavni razlog neuspjeha.

Orlovi su ove godine u Ligi nacija imali neke dobre partije, ali ipak su ostali bez plasmana u osam najboljih. Na EP su u grupi pobjedili Švajcarsku, Belgiju, Estoniju i Njemačku, dok su poraženi ubjedljivo od Italije. U osmini finala su trijumfovali protiv Češke, a zaustavila ih je u četvrtfinalu Poljska.

Poslije toga na kvalifikacionom turniru doživjeli su poraze od Turske, Japana, Slovenije i Amerike, a pobedili su Finsku, Tunis i Egipat.

Definitivno Orlovi više nemaju recept za najjače timove svijeta i Evrope. Kvalitet više nije na nivou kakav je nekad bio, rivali su napredovali, odbojka se ubrzala, a Srbija zaostaje.

Mladih i talentovanih ni na vidiku. Igrači koji imaju 20 i nešto godina i sada su u reprezentaciji nisu trenutno top nivo i pitanje je da li će biti. Neki od njih nisu mnogo ni igrali u klubovima prošle sezone, što je takođe otežavajuća okolnost.

S obzirom na to da je manjkalo vrhunskog kvaliteta i da stariji igrači više ne mogu da pruže ono što su nekada mogli, adut Srbije je morao da bude timski duh (poput košarkaša na SP u Manili) i dobra uigranost. Članovi reprezentacije jesu uporno govorili da je atmosfera sjajna i da se veoma lijepo druže, ali očigledno da to nisu uspjeli potpuno da prenesu na teren.

Nije na utakmicama bilo te potrebne energije, vere u sebe, požrtvovanja, samopouzdanja, borbe… To jest – bilo je, ali samo na trenutke. Djelovali su mnogo češće kao potpuno ugašeni, bez rješenja u rukama i nogama, bez šansi za preokret… Ni selektor nije uspijevao da promjeni mnogo toga izmjenama ili tajm-autima. Turska je nanijela bolan poraz Srbiji na otvaranju kvalifikacija, a još teže je bilo na zatvaranju. Tri poraza maksimalnim rezultatom od Japana, Amerike i Slovenije. Ni set nisu Orlovi mogli da uzmu rivalima sa kojima su nekad ravnopravno igrali. Djelovali su potpuno nemoćno.

Krila su im potpuno slomljena. Do naredne godine i Lige nacija moraju da ih regenerišu, jer šanse za odlazak na Olimpijske igre i dalje postoje preko rang liste. Trenutno je Srbija deveta i ukoliko ostane na kraju preliminarne faze VNL na istoj poziciji onda će se naći u Parizu.

Ova generacija ima veliku želju da ode na OI, jer je od 2012. nije bilo na najvećoj sportskoj planetarnoj smotri. Da bi se želje ispunile potrebne su mnogo bolje partije. Ukoliko glavne uzdanice Kovačević, Podraščanin, Lisinac, Atanasijević, Ivović, Luburić – budu zdravi, onda reprezentacija ima čemu da se nada. Mogao bi to da bude posljednji zajednički veliki “bum” ove ekipe. Očekuje se da više pokažu i mlađi igrači koji su ove godine dobili ozbiljne uloge Perić, Kujundžić, Todorović, Nedeljković, Mašulović… Svima njima je potrebna ozbiljna naredna klupska sezona.

 

REZULTATI ODBOJKAŠA SRBIJE U POSLjEDNJIH PET GODINA

2019. godina – Liga nacija 11. mjesto, kvalifikacije za OI (pobjede protiv Kameruna i Australije, poraz od Italije), šampioni Evrope

2020. godina – Kvalifikacije za OI (porazi od Bugarske i Francuske, pobjeda protiv Holandije)

2021. godina – Liga nacija šesto mjesto, propuštene OI, četvrto mjesto na EP (poraz od Poljske u grupi, poraz od Italije u polufinalu, poraz od Poljske u meču za bronzu)

2022. godina – Liga nacija 11. mjesto, SP 9. mjesto (poraz u osmini finala od Argentine)

2023. godina – Liga nacija 9. mjesto, EP 6. mjesto (poraz od Poljske u četvrtfinalu, poraz od Italije u grupi), kvalifikacije za OI (porazi od Japana, Amerike, Turske, Slovenije, pobjede protiv Finske, Tunisa i Egipta)