Srbi u bezbjednosnom sektoru – okom DPS vladavine, bili na nivou statističke greške

0

Piše: Bezbjednjak

Biti Srbin u Crnoj Gori, prije samo par godina, značilo je, uglavnom, biti nezaposlen.

Za Srbe mjesta gotovo nikako nije bilo u državnoj upravi, a naročito ne u bezbjednosnom sektoru.

Prema podacima Ministarstva ljudskih i manjinskih prava iz 2011. godine, kada se i održao poslednji popis po kojem je u Crnoj Gori bilo 28,73% Srba, u državnoj upravi radilo ih je svega 7,30%.

Od toga – u bezbjednosnom sektoru veoma zanemarljiv broj.

Iako ne postoji zvaničan podatak koliko je tačno Srba radilo u MUP-u i Upravi policije, opšte poznata stvar je da nekadašnji prvi bezbjednjak, Veselin Veljović – koji se sada, pod optužbama za šverc cigareta, nalazi u zatvoru u Spužu – nije baš blagonaklono gledao na njih. Tako da i ako ih je bilo – nisu se smjeli izjasniti da su ono što su, da ne bi, kao što se redovno događalo, ostali bez posla.

Ista politika prema Srbima u UP, tvrdim jer to jako dobro znam, nastavljena je i za mandata Veljovićevog nasljednika, Slavka Stojanovića koji se sada, kao i ovaj, sumnjiči za šverc cigareta.

U Specijalnoj antiterorističkoj jedinici (SAJ), kao elitnoj jedinici UP, Srbi takođe nisu mogli raditi, dok je u Agenciji za nacionalnu bezbjednost (ANB)-u, za dugo vremena, radilo samo njih petoro i, obično, na pozicijama gdje je dodir sa tajnim podacima bio minimalan ili nikakav.

Kada je riječ o Vojsci Crne Gore, moramo se podsjetiti slučaja vojnika Milana Medojevića, kojem je tadašnje Ministarstvo odbrane, na čijem čelu se u tom trenutku nalazio Predrag Bošković, poslije 10 godina rada raskinulo ugovor i dalo otkaz samo zato što se izjašnjavao Srbin. A da je zaista tako – on je dokazao i na sudu.

Naime, sudija Osnovnog suda u Danilovgradu, Željko Raičević donio je presudu, po tužbi Medojevića, kojom je usvojio njegov tužbeni zahtjev, poništio rješenje o otkazu ugovora o radu i naložio Vojsci da ga vrati na isto formacijsko mjesto koje je obavljao prije otkaza.

U izjavi za IN4S, nakon raskida ugovora, Medojević je kazao da je znao da ga to što je Srbin može koštati posla, ali da ne postoji cijena zbog koje bi to promijenio.

„Ja sam Srbin i nisam želio ni za kakvu cijenu da to promijenim, iako sam znao da me to može koštati posla. Takođe, želim da napomenem da sam i van službe poštovao sva pravila, nisam se bavio političkim radom i nisam član političke partije. Jedina moja krivica je što sam Srbin”, izjavio je, još tada, Medojević.

Da li će predstojeći popis pokazati drugačije podatke, s obzirom da je čovjek koji se nacionalno izjašnjava kao Srbin na čelu Skupštine, te da li će Srbi, u narednom periodu, bez obzira na to koliko će ih biti, moći da se zaposle u našim bezbjednosnim strukturama – ostaje da se vidi.

Ono što je sasvim sigurno jeste da Crna Gora – bez obzira na to koji će narod nakon popisa izaći kao najbrojniji – ukoliko sebi misli dobro, više nikada ne smije dozvoliti da, u potpunosti, isključi jedan dio stanovništva iz jednog od najvažnijih sektora jedne države . bezbjednosnog.

Ostavite Komentar

Your email address will not be published.