SRBI SU SUMNJIVI JER SU SRBI

Piše: Bećir Vuković

Ko gubi ima pravo i da sumnja. Samo da se sumnja ne izopači u bolest. Sumnjaj samo u svoje ime, i put pod noge, i šta ti zubi donesu…

Država pripada svima, a ne samo jednoj partiji, odnosno – istomišljenicima. Jednomišljenik ne može dalje od sumnje. Svezan u jedno ne ostaje mu ništa drugo. Osuđen na sebe sumnja i u sebe i sve drugo…

Država nije ludnica za liječenje ličnih frustracija i strahova. Predsjednik države Đukanović izgubljen je u vremenu i prostoru. Nije na vrijeme pogledao na sat, a ima više dobrih satova. Kao da nije znao čemu sat služi.

Đukanović je poput balona koji lebdi iznad dvorišta, i opasno se približava ogradi od bodljikave žice…

Prošlo je vrijeme sumnjičenja i golootočkih dojava. Otkucalo je svima koji vjeruju da još nije, pa makar im satovi pokazivali i različita vremena, ili kasnili ko Đukanovićev budilnik…

Srbi su najprije sumnjivi jer idu u crkvu, Srbi su sumnjivi u litijama, sumnjivi su na krsnim slavama, na graničnim prelazima, Srbi su najsumnjiviji kada putuju, kad idu bližnjima u posjete, Srbi su sumnjivi kada govore i kad pišu, Srbi su najsumnjiviji kad misle svojom glavom..!

Srbi su posebno sumnjivi kad dolaze iz Srbije, bez obzira da li tamo rade a imaju očevinu u Rovcima ili Župi Nikšićkoj, ili u dolini pokraj Lima, ili na Kosanici, sumnjivi su ako tamo uče i ovamo dolaze, sve tamo i ovamo, sumnjivi su i ako se liječe, što će ovamo a udata tamo čak u Čačak…

Što bi Srbi ko svi drugi narodi prolazili i putovali kroz Crnu Goru kao kroz svaku drugu zemlju.

Tom putešestviju treba stati na put i trag…

Srbi su posebno sumnjivi ako sa sobom imaju lap top, i tako opremljeni pojave se na graničnom prelazu, još ako imaju nešto novca, i trobojku u gepeku automobila. Stop.

Ako Srbi imaju trobojku u gepeku, to je onda poslastica za Đukanovićeve tabloide, i udarne vijesti. O tome se raspravlja od kafane u Pošćenju do pilane u Prošćenju, i pretresa na vanvremenom kongresa u Podgorici…

Ali, šta da se radi, skoro svaki Srbin u gepeku ima trobojku. Bez trobojke put ne zapoteže. Ako krene u planinu, prije će ponijeti trobojku nego pušku..!

Srbi su sumnjivi što su Srbi, sumnjivi su jer znaju ko su za razliku od onih koji ih sumnjiče, sumnjivi su što vijekovima žive u svojim kulama od kamena na Čevu ili Gornjoj Morači, što žive u svojoj zemlji koju su branili i granice pomjerali, Srbi su krivi što pišu ćirilicom isto u svesci i na grobu, sumnjivi su što se ne stide svoga imena i prezimena, svoje tradicije i 4 s, krivi su zarad svojih davnih i divnih sjećanja, krivi su što brane jednakost i slobodu za sve, od A do Š.

Srbi su sumnjivi što žive i u Crnoj Gori koju su stvorili i napisali, i prinijeli Gospodu, krivi su što ih ima i krivi su što će ih fala Bogu još biti, i što se ne boje da brane svoje. I povrh toga još su za sve drugo krivi. Zato i postoje.

I, baš zato, i dalje bi Đukanovićevi jednoumci da prebrojavaju Srbe, da prebrojavaju na njihovim brojilima gdje mogu i kad stignu, a naročito one koji dolaze kod svojih živih i mrtvih. Sumnjiv je svako, i kad ide brat kod brata, i kum kod kuma, i momak kod djevojke..!

Srbi su posebno sumnjivi kad se uoči izbora pojave na graničnim prelazima, sumnjive su njihove namjere, sumnjiv je njihov razlog dolaska (ma, i odlaska), sumnjiva je dužina boravka, sumnjivi su ljudi koje će sresti, sumnjivi su restorani pored rijeka gdje će ručati i odmoriti, sumnjivi su automobili koje voze, sumnjive tablice, sumnjiv grad u kojem će boraviti, a posebno Nikšić, jer se približavaju izbori…

Suma sumare sve te sumnje sa ćiriličnim S jesu i pričine, i pričine priče i lakrdije, koje će pretočiti u opravdanja zašto su tako glatko – ko po loju – izgubili i Nikšić..!

Još kad jednoumci i sumnjivci izgube i Nikšić, neće ni po snijegu trag ostavljati…

Srbi ne sumnjaju, Srbi vjeruju.

Svi Srbi nisu čitali apostola Pavla, ali hrišćanski žive..!