Srbi narod šampiona ili kako se Srbija dostojanstveno oprašta sa Muamerom Zukorlićem

Piše: Goran Šarić

Ponovno su Srbi zlatni standard za ostale narode na Balkanu. Ne bježeći od toga da ni Srbi odavno nisu što su bili i da nikad nisu bili gori nego što su danas, opet su za sve ostale balkanske narode nedostižni. Dva događaja vraćaju vjeruju u srpski viteški kod i u srpski duhovni hod.

Prvi je što naš najveći boksač svih vremena, Hrvat rođen u Hrvatskoj, Mate Parlov, dobiva ulicu u Beogradu. U onom nacionalističkom ludilu koje je treslo Hrvatsku devedesetih Parlov je običavao govoriti: „Ja sam svjetski prvak, ne mogu biti nacionalist.“

Ova vijest me posebno raduje jer Vesić da bi oprao svoju prošlost i kupio neki poen kod pronacionalnog biračkog tijela briše ulice sa hrvatskim nazivima u Beogradu. To je sramotno. I Beograd je svjetski prvak. Beogradu je dovoljno velik za ulice sa hrvatskim imenima. U cijeloj Hrvatskoj nema mjesta za jednu srpsku ulicu (do duše nađe se po neka ulica nazvana po Srbinu, pogotovo ako ga smatraju Hrvatom), a u Beogradu ima mjesta za preko 100 ulica sa hrvatskim nazivima.

Drugo, što me je posebno dirnulo, sa koliko poštovanja se Srbija oprašta od Muamera Zukorlića. Zamislite sličnu situaciju u Hrvatskoj, kad Pupovac umre, da Hrvati masovno pišu: „počivao u miru“ ili „neka ti je laka hrvatska zemlja“. Tu moram naglasiti da to nije dobra analogija, jer Pupovac nikad nije bio toliko radikalan kao Zukorlić koji je u prošlosti znao davati vrlo neprimjerene, da ne kažemo antisrpske izjave.

Srbi moraju ostati takvi, jer da nisu takvi, ne bi bili Srbi. Skidanje ulica sa imenima dojučerašnje braće, izmišljanje novih riječi, život u deluziji da si „Hrvat iz Hrvatske, a ne sa ovih prostora“ nije srpski sport. I nikad ne treba biti. Srbi su poput Parlova narod šampiona! A muftiju Zukorlića, zbog posljednjih godina njegovog djelovanja, Alah neka ubroji među svoje robove. Počivao u miru!