Srbi, molimo se za mir na Kosovu i Metohiji

Sa posebnim usrđem se danas molimo Vaskrslome Hristu Bogu da se, zastupništvom Svetoga Save, Svetoga cara Lazara i svih svetih iz roda našega, vrate mir i sloboda na naše raspeto Kosovo i Metohiju, našu duhovnu kolijevku i naš Jerusalim, tamo gdje su najveće srpske svetinje, biseri pravoslavne duhovnosti, srpske kulture i sveukupne hrišćanske i svetske duhovne baštine

Draga duhovna deco,

Srca ispunjenih velikom radošću i svetlošću, danas slavimo praznik nad praznicima, svepraznik pobjede vjere i života nad smrću, praznik Vaskrsenja Hristovog, ali i vaskrsenja ljudske prirode, vaskrsenja svakog čovjeka.

Propadljivost i smrt, kroz grijeh usađeni u ljudsku prirodu, svojom grubom i nepobitnom izvjesnošću potvrđuju kraj istorijskog puta i života svakog ljudskog bića. Biološki ciklus koji počinje od majčine utrobe završava se u utrobi zemlje, a prolaznost i smrt se pokazuju jedinom neizbježnom stvarnošću. Mi, međutim, od prvog čovjeka do danas svakom svojom riječju, mišlju i djelom pokazujemo da se sa smrću ne slažemo, da je smrt anomalija, da smo gladni i žedni neprolaznog života, jednom riječju, da smo stvoreni i naznačeni za punoću života i vječnosti. Stoga smrt vidimo kao besmisao, kao svog najvećeg i u suštini jedinog, poslednjeg neprijatelja.

Otuda su svi napori čovječanstva usmjereni na pokušaj iznalaženja leka protiv smrti i propadljivosti. Sve religije sveta, svi uzvišeni napori ljudskog duha – filosofija, nauka i umetnost – u krajnjem slučaju imaju samo jedan cilj: pobijediti smrt! S tim ciljem, čovječanstvo je kroz vekove stvorilo neviđena čuda tehnike i materijalne kulture uopšte. Do neslućenih razmjera razvilo je naučno znanje, ispoljilo nemjerljiv zamah socijalnog stvaralaštva, filosofsku misao dovelo do izvanredne finoće i jasnoće i stvorilo veliku umetnost, ali cilj je ostao nedostižan! Razlog je jednostavan – prolazno i stvoreno ne može samo iz sebe postati neprolazno i vječno.